Pristupačnost za osobe s invaliditetom
Priručnik za oblikovanje okoliša bez barijera
 

United Nations - DESA - Gateway to Social Policy and Development - Persons with Disabilities

 

Ovaj priručnik je sastavio Ured za gradski management Libanonske kompanije za razvoj i rekonstrukciju Bejrutskog središnjeg okruga (SOLIDERE) u suradnji s Ekonomskom i socijalnom komisijom za zapadnu Aziju Ujedinjenih naroda (ESCWA) i s odobrenjem Ministarstva za socijalnu skrb i Državnog komiteta za osobe s invaliditetom. Cjelokupni priručnik nalazi se na web-stranici: http://www.hupt.hr/access/ad-000.html

SADRŽAJ

UVOD

PREDGOVOR

I. PROBLEMI URBANOG PROJEKTIRANJA

1. PREPREKE
2. SIGNALIZACIJA
3. URBANA OPREMA
4. STAZE
5. RAMPE NA PLOČNICIMA
6. PJEŠAČKI PRIJELAZI
7. PARKIRALIŠTA

II. PROBLEMI ARHITEKTONSKOG PROJEKTIRANJA

1. RAMPE
2. DIZALA
3. ELEVATORI
4. STUBE
5. OGRADE I RUKOHVATI
6. ULAZI
7. PREDSOBLJA I PREDVORJA
8. VRATA
9. HODNICI
10. KUPAONICE I ZAHODI

III. TIPOVI ZGRADA

IV. KONTROLNA LISTA ZA IZVRŠENJE

DIO 1 | DIO 2 | DIO 3

V. DODACI

UKLANJANJE PROBLEMA
ANTROPOMETRIKA [DIO 1 | DIO 2]
KOMPARATIVNE TABELE
LIMITI ZA VISINU

IZVORI / ZAHVALE

UVOD

Svi smo fizički invalidni1 u nekom dobu svog života. Dijete, osoba sa slomljenom nogom, roditelj s dječjim kolicima, starija osoba, itd. svi su na neki način invalidni. Nema mnogo onih koji ostaju zdravi i u dobroj kondiciji cijeli život. Kad je u pitanju okoliš kojeg je ljudska ruka izgradila, važno je naglasiti kako on mora biti bez barijera i pogodan za ispunjenje potreba svakog pojedinca bez razlike. Zapravo se potrebe osoba s invaliditetom poklapaju s potrebama većine, pa su zato i svima razumljive. Tako izlazi da planiranje za većinu znači planiranje za ljude s različitim mogućnostima i dodatnim potrebama.

SVRHA

Ova publikacija je pokušaj da se po prvi put u Libanonu načini priručnik za probleme projektiranja vezane uz pristupačnost za osobe s invaliditetom. To je vodič koji je sastavljen kako bi dao arhitektima i projektantima osnovne informacije i podatke potrebne kod oblikovanja okoliša bez barijera. Namjera mu je postaviti norme i preporuke koje neće samo utjecati na razvitak i obnovu Bejrutskog središnjeg okruga, nego će biti i od nacionalnog značaja. Očekuje se kako će priručnik biti pobuda koja će na dugu stazu voditi prema izradi zakona u sferi građenja i planiranja, a koji će pokrivati probleme vezane uz pristupačnost osobama s invalidetom.

PRIMJENA

Priručnik ne pokriva detaljno sve potrebe osoba s invaliditetom. Ovo je osnovni vodič koji bi trebao biti prvi u nizu publikacija na istu temu. Većina preporučenih mjera je testirana u razvijenim zemljama, pa dok su se neke pokazale efikasnima, za druge tek treba doći potvrda. Kako bi se utvrdila pouzdanost i efikasnost ovih mjera u Libanonu, važno je provesti za sve odredbe pokusno razdoblje. To bi bila velika pomoć kod određivanja pozitivnih i negativnih aspekta kod svake mjere. Praktični savjeti zakonskih, profesionalnih i akademskih ustanova, kao i pojedinaca s invaliditetom, također su od najveće važnosti u postizanju konačne forme kodeksa o pristupačnosti koji se tada može primijeniti na državnoj razini, kao integralnog dijela libanonskog zakona o građenju.

BEJRUTSKI SREDIŠNJI OKRUG (BSO) - OGLEDNI PROJEKT

Budući je BSO pilot projekt u procesu obnove Libanona, ostvarenje potreba pristupačnosti osobama s invaliditetom, pomoći će da on postane ogledni projekt na nacionalnoj razini. To će uključiti projektiranje prometne infrastrukture i novih zgrada, kao i obnovu postojeće infrastrukture i zgrada.

CILJ

Socijalni cilj ove studije je integrirati osobe s invaliditetom u društvo kako bi oni preuzeli aktivnu ulogu u društvu i vodili normalan život. Da bi bila aktivna, osoba s invaliditetom mora biti u mogućnosti kretati se između kuće, posla i drugih odredišta. Tehnički cilj ovog priručnika je osigurati okoliš bez barijera kako bi se sve osobe s invaliditetom osjećale slobodno, ugodno i sigurno.

CILJANA GRUPA

Ciljana grupa se sastoji od pet glavnih kategorija:

(a) Osobe u kolicima
(b) Osobe s poteškoćama kod hodanja
(c) Slijepe osobe
(d) Slabovidne osobe
(e) Osobe s oštećenjem sluha

Druge kategorije koje mogu imati koristi od predloženih mjera uključuju osobe s mentalnim poteškoćama, osobe narušenog zdravlja, osobe ekstremnih fizičkih proporcija, te ljude s funkcionalnim nedostacima ruku ili nogu.

Što se tiče sastava i veličine ciljane grupe, ne postoji pouzdana statistika koja bi definirala broj osoba s invaliditetom u libanonskom društvu. Međutim, uzimajući u obzir trajanje rata, može se zaključiti kako osobe s invaliditetom čine znatan postotak populacije. Dobra baza podataka o osobama s invaliditetom u Libanonu je nužna za bilo kakov razvoj na ovom području.

SADRŽAJ

Ovaj priručnik obrađuje tehnička pitanja te projektne mjere i odredbe koje se moraju uzeti u obzir kod planiranja izgrađenog okoliša. To uključuje pitanja koja se odnose na projektiranje u nekoliko međusobno povezanih područja: otvorenih prostora i prostora za rekreaciju, lokalnih cesta i staza, prostore u neposrednoj blizini zgrada, ulaze u zgrade, te interijere u zgradama. Priručnik je podijeljen u pet dijelova:

I. PROBLEMI URBANOG PROJEKTIRANJA
II. PROBLEMI ARHITEKTONSKOG PROJEKTIRANJA
III. TIPOVI ZGRADA
IV. KONTROLNA LISTA ZA IZVRŠENJE
V. DODACI

I. PROBLEMI URBANOG PROJEKTIRANJA

Ovo poglavlje obrađuje zahtjeve za projektiranje otvorenih prostora, prostora za rekreaciju i pješačkih putova. Uvodi rješenja za glavne probleme u projektiranju pristupačnog vanjskog okoliša.

Podijeljeno je u sedam poglavlja:

1. PREPREKE
2. SIGNALIZACIJA
3. URBANA OPREMA
4. STAZE
5. RAMPE NA PLOČNICIMA
6. PJEŠAČKI PRIJELAZI
7. PARKIRALIŠTA

II. PROBLEMI ARHITEKTONSKOG PROJEKTIRANJA

Ovo poglavlje obrađuje zahtjeve za projektiranje vertikalnih i horizontalnih komunikacija u novim i postojećim građevinama. Dijeli se na deset poglavlja:

1. RAMPE
2. DIZALA
3. ELEVATORI
4. STUBE
5. OGRADE I RUKOHVATI
6. ULAZI
7. PREDSOBLJA I PREDVORJA
8. VRATA
9. HODNICI
10. KUPAONICE I ZAHODI

III. TIPOVI ZGRADA

Ovo poglavlje se ukratko bavi zahtjevima za pristupačnost kod odabranih tipova zgrada. Specijalne zgrade za osobe s invaliditetom, kao što su zdravstvene i stambene ustanove i škole, nisu obuhvaćene ovim poglavljem. Kako bi se donijeli zakoni o građenju i planiranju vezani uz pristupačnost za osobe s invaliditetom, lokalne vlasti trebaju razraditi ovo poglavlje, temeljeći ga na veličini ciljane skupine, klasifikaciji raznih tipova zgrada i specifičnim potrebama svakog okruga.

IV. KONTROLNA LISTA ZA IZVRŠENJE

Ovo poglavlje mogu koristiti i projektanti i inspektori za identifikaciju i procjenu fizičkih barijera u izgrađenom okolišu, u novim i postojećim građevinama. Kontrolna lista je sastavljena prema kategorijama iz prvog i drugog poglavlja. Dati su odgovori i moguća rješenja za gotovo sva područja gdje se mogu pojaviti problemi.

V. DODACI

1. UKLANJANJE PROBLEMA
2. ANTROPOMETRIKA [ DIO 1 | DIO 2 ]
3. KOMPARATIVNE TABLELE
4. LIMITI ZA VISINU

ORGANIZACIJA POGLAVLJÂ

Svako poglavlje se sastoji od četiri dijela:

1) Identifikacija problema

Ovaj dio određuje problem s kojim se susreću osobe s invaliditetom u izgrađenom okolišu zbog nedostataka ili loših rješenja u postojećem stanju.

2) Načelo za planiranje

Ovaj dio definira ciljanu grupu, opći cilj i potrebu za određenom mjerom.

3) Projektna razmatranja

Ovaj se dio bavi tehničkim i arhitektonskim aspektima provođenja određenih mjera s obzirom na opće i pojedine karakteristike rješenja, kriterije, minimalne dimenzije, materijale, itd.

4) Postojeće gradnje

Ovaj dio definira probleme koji se mogu naći u postojećim građevinama, a koji smetaju provođenju određenih mjera. Prema tomu, predložene su druge mogućnosti i modifikacije.

IZVORI

Pružene informacije se baziraju na pravilnicima o pristupačnosti i stručnim mišljenjima iz raznih zemalja. Izvršena je komparativna studija iz dostupnih izvora za svako rješenje. Informacije su potom sintetizirane i organizirane prema potrebama svake ciljane grupe.

DIMENZIJE

Dimenzije su dane u metričkom sustavu. Crteži pokazuju minimalne dopuštene mjere. Kada je to prikladno, dane su maksimalne ili približne mjere ili dopušteno međupodručje.


Bilješka:

1 Treba naglasiti kako hendikep nije sinonim za invalidnost. Invalidnost se odnosi na fizičko, osjetilno ili mentalno ograničenje koje utječe na mogućnost kretanja, gledanja, slušanja ili učenja; hendikep se odnosi na stanje ili barijeru koje nameće okoliš, društvo ili netko sam sebi. Tako fizičke prepreke u izgrađenom okolišu stvaraju hendikepe osobama s invaliditetom. Na primjer, stubište je hendikep osobi u kolicima. Inače, osjećaj manje vrijednosti i različitosti od drugih čini hendikep što ga netko nameće samom sebi.

PREDGOVOR

Ministarstvo za socijalnu skrb iskazuje punu brigu za pitanje invaliditeta, nastojeći dati sve što je potrebno kako bi se osigurala mogućnost za rad svakoj osobi s invaliditetom, što joj omogućuje da postane produktivan član ili članica društva. Na ovom području Ministarstvo za socijalnu skrb surađuje s Državnim komitetom za osobe s invaliditetom u integriranom pristupu i s programom što jamči da se pitanje invaliditeta uzima s punom ozbiljnošću: kvaliteta ponuđenih usluga i olakšavanje procedura koje ih prate, sadašnje zakonodavstvo, kao i kriterije za norme koje treba donijeti za školovanje i rehabilitaciju.

Pristup Libanonske kompanije za razvoj i rekonstrukciju Bejrutskog središnjeg okruga (SOLIDERE), koji je omogućio izradu ovog dokumenta "Pristupačnost za osobe s invaliditetom - Priručnik za oblikovanje okoliša bez barijera", ispunjava zahtjeve Ministarstva za socijalnu skrb, te su se obje strane u najvećem dijelu suglasile u pitanjima ciljeva i metodama provođenja.

Ministarstvo za socijalnu skrb je tako odlučilo usvojiti ovaj program, dok su u parlamentu još u postupku usvajanja novi zakoni.

Ministarstvo za socijalnu skrb i Državni komitet za osobe s invaliditetom žele se zahvaliti svima koji su sudjelovali u izradi ovog priručnika, posebno Libanonskoj kompaniji za razvoj i rekonstrukciju Bejrutskog središnjeg okruga (SOLIDERE) te ESCWA-i. Za nadati se je kako će se nastaviti zajednički napori da se osiguraju prava osoba s invaliditetom - u stvari, svih građana bez izuzetka.

Ministarstvo za socijalnu skrb
Državni komitet za osobe s invaliditetom

Prošlo je dvadeset godina otkako je Generalna skupština usvojila rezoluciju 31/123 od 16 prosinca 1976, proklamirajući tako 1981. godinu Međunarodnom godinom osoba s invaliditetom, što je bio događaj koji je postavio kamen međaš u dugoj borbi za priznanje prava osoba s invaliditetom, te stvaranja boljeg razumijevanja njihovih potreba i priznanja njihovih mogućnosti. Nakon Međunarodne godine osoba s invaliditetom došao je Svjetski program akcije vezan uz osobe s invaliditetom, kojeg je usvojila Generalna skupština u rezoluciji 37/52 od 3. prosinca 1982. Istog je dana rezolucijom 37/53 Generalna skupština proglasila razdoblje od 1983-1992 godine Desetljećem Ujedinjenih naroda osoba s invaliditetom. Te su akcije potaknule značajne aktivnosti na polju invaliditeta na međunarodnim, regionalnim i nacionalnim razinama.

Konferencija o mogućnostima i potrebama osoba s invaliditetom ESCWA regije, koja je bila održana u studenom 1989, omogućila je regionalni forum za razmjenu mišljenja o mnogim pitanjima vezanim za osobe s invaliditetom između pojedinaca, organizacija i službenih osoba. Pitanje pristupačnosti za osobe s invaliditetom u urbanim područjima bilo je posebno naglašeno, te je Konferencija preporučila da zakonodavstvo vezano uz planiranje i građenje posebno uzme u obzir uvjete koji osiguravaju pokretljivost osoba s invaliditetom i njihovu sigurnost, uključujući projektiranje infrastrukturnih servisa, transporta, ulaza i unutrašnjost objekata.

Početkom 1994. bilo je zatraženo od ESCWA-e pružanje pomoći Libanonu u donošenju građevinskih normi i propisa u svrhu poboljšanja života osoba s invaliditetom. ESCWA je počela s procjenom opsega zadaće na državnoj razini, nadajući se osmišljavanju dugoročne strategije. Uz to, cilj je bio i donošenje hitnih kratkoročnih mjera unutar integralne šire perspektive.

Ne postoji pouzdana statistika koja bi definirala razmjere invaliditeta u libanonskom društvu. Međutim, zbog jačine i trajanja rata, nemira koje je zemlja iskusila i šteta koje je pretrpjelo urbano tkivo - što je naročito vidljivo u gradskim centrima, a posebno u Bejrutskom središnjem okrugu, može se doći do zaključka kako osobe s invaliditetom čine značajni dio zajednice. Neke procjene idu od 150.000 do 200.000 osoba, od kojih 80.000 imaju fizički invaliditet zbog poslijedica rata. Dobra baza podataka o broju osoba s invaliditetom je nužna za bilo kakav budući napredak na ovom polju.

Sadašnje stanje razvijenosti Libanona, vezano uz pitanja pristupačnosti za osobe s invaliditetom, traži pristup u dvije faze. Prva faza treba imati cilj utjecati na razvoj i rekonstrukciju Bejrutskog središnjeg okruga. U doba pripreme priručnika, procesi planiranja i projektiranja u BSO-u bili su prilično uznapredovali. To je uz odgovarajuće postupke provjere tražilo primjenu važećih normi i preporuka. Doprinos ovog priručnika trebao bi se gledati u tom kontekstu.

Druga faza treba imati za cilj dugoročne mjere na državnoj razini. Kao svoju osnovu, ove mjere imaju razvoj i zakonsku provedbu normi i propisa. Iako će ova druga faza imati šire geografske i socijalne efekte u cijeloj zemlji, izvršenje prve faze će pomoći u stvaranju BSO-a kao odličnog oglednog slučaja i na nacionalnoj i na regionalnoj razini.

Osiguravanje okoliša bez barijera može se poduzeti u četiri područja koja se međusobno dopunjuju:

(a) Unutar zgrada;
(b) U neposrednoj blizini zgrada;
(c) Na lokalnim cestama i stazama;
(d) Na otvorenim prostorima i prostorima za rekreaciju.

Zamisao o stvaranju priručnika prvi se put pojavila početkom 1994. godine, tijekom niza sastanaka s vladinim predstavnicima, kao i s predstavnicima organizacija koje se bave invaliditetom u Libanonu. On predstavlja prvu fazu u širem nastojanju stvaranja okoliša bez barijera u cijeloj zemlji. Sastavljen je na način da pomogne u nalaženju rješenja kod planiranja novog okoliša, kao i kod obnove već postojećeg. Priručnik se može upotrijebiti i kao pomoć u planiranju u cijeloj arapskoj regiji.

Iskustvo koje će se steći primjenom priručnika na nove i obnovljene zgrade unutar BSO-a, pomoći će u njegovom budućem razvoju, kao i u donošenju nove regulative o pristupačnosti. Buduća nastojanja da se primijene najvažniji dijelovi priručnika na državnoj razini biti će koordinirana s drugim nadležnim libanonskim agencijama. Za nadati se kako će ovaj priručnik postati referentan u promociji okoliša bez barijera u cijeloj regiji.

Libanonsko nacionalno vijeće za pitanja osoba s invaliditetom je pod predsjedavanjem nj. e. Ministra za socijalnu skrb pregledalo priručnik prije njegove publikacije. Priručnik je djelo zajedničkih nastojanja Libanonske kompanije za razvoj i rekonstrukciju Bejrutskog središnjeg okruga (SOLIDERE) i Ekonomske i socijalne komisije za zapadnu Aziju Ujedinjenih naroda (ESCWA).

Hazem El-Beblawi
Izvršni tajnik
Ujedinjeni narodi, Ekonomska i socijalna komisija za zapadnu Aziju (ESCWA)

 

 

 

 

 

 

 

 

I. PROBLEMI URBANOG PROJEKTIRANJA

1. PREPREKE

 

1. IDENTIFIKACIJA PROBLEMA

Prepreke i stršeći elementi na putu kretanja.

Nisko viseća signalizacija.

Nedostatak upozoravajuće signalizacije oko prepreka.

2. NAČELO ZA PLANIRANJE

Projektirati put bez barijera koji će omogućiti sigurnost i neovisnost osobama s invaliditetom, posebno slijepima.

3. PROJEKTNA RAZMATRANJA

3.1 Općenito

Prepreke uključuju urbanu opremu, prometne znakove, putokaze, informacijske panoe, stupiće, biljke, drveće, tende, reklame, itd.

Prepreke se trebaju postaviti izvan putova kretanja gdje god je to moguće.

Prepreke na stazi moraju biti lako uočljive, i, kad je to moguće, postavljene kontinuirano u jednoj liniji.

Stršeće elemente treba izbjegavati.

Minimalna širina staze bez prepreka mora biti 0,90m.

3.2 Prepreke na površini staze

Kako bi ih slijepa osoba mogla otkriti svojim štapom, prepreke na površini staze trebaju se projektirati na jedan od slijedećih načina:

(a) Ravan oblik koji se diže s površine staze (sl. 1).

(b) Povišenje nivoa od 0,10m (sl. 2).

(c) Upozoravajuće taktilno označavanje površine oko prepreka. Ono se treba pružati najmanje 0,60m od linije - vertikalne projekcije prepreke na stazu (sl. 3).

3.3 Viseće prepreke

Viseća signalizacija se treba postaviti na minimalnu visinu od 2,00m kako bi se slijepim osobama omogućio siguran prolaz (sl. 4).

Viseća vegetacija treba biti rezana na minimalnu visinu od 2,00m (sl. 5).

Prepreke koje su postavljene niže od 2,00m, a ne mogu se detektirati, mogu stršati do 0,10m nad stazom. Inače, trebaju se uvući ili pokriti (sl. 6).

3.4 Stupovi

Stupovi trebaju imati trajne pruge kontrastnih boja širine barem 0,30m. Kako bi služile za upozorenje slabovidnim osobama, trebaju biti tako postavljene da srednja crta trake bude na visini između 1,40 i 1,60m. (sl. 1).

 

 

3.5 Kante za otpatke

Kante za otpatke koje su vezane za rasvjetne stupove ne smiju biti okrenute prema pješačkom putu radi smanjenja opasnost od sudara s njima, te trebaju biti obojane kontrastnom bojom kako bi ih slabovidne osobe mogle lako uočiti (sl. 7).

3.6 Prostori ispod rampi i stubišnih krakova

Prostori ispod rampi i stubišnih krakova moraju biti posve blokirani zaštitnom ogradom, zidićem, ili označeni taktilnom površinom (sl. 8).

3.7 Postolja za bicikle

Postolja za bicikle moraju biti na povišenom platou.

3.8 Žice

Žice za učvršćenje i žičane ograde trebaju biti obojene kontrastnom bojom ili blokirane.

3.9 Stupići 1 (sl. 9)

Stupići trebaju biti obojeni kontrastnom bojom ili označeni obojanim prugama.

Širina prolaza između stupića treba biti oko 1,20m.

3.10 Radovi na cesti

Iskopi i radovi na cesti čine privremene prepreke na putu prolaza. Zbog sigurnosti trebaju biti zaštićeni kontinuiranim preprekama, skelom ili ogradom koje se mogu lako otkriti.

Prepreke moraju biti označene prugastim obojenim šarama, te osvijetljene noću, kako bi ih slabovidne osobe mogle uočiti.

Visina barijera mora biti između 0,75 i 0,95m. Razmak između donjeg ruba prepreke i površine puta ne smije prelaziti 0,10m.

 


Sl. 1


Sl. 2


Sl. 3


Sl. 4


Sl. 5


Sl. 6


Sl. 7


Sl. 8.


Sl. 9

 4. POSTOJEĆE GRADNJE

Postojeće gradnje unutar puta prolaska treba preprojektirati kako bi zadovoljile svim gore navedenim traženjima.


Bilješka:
1 Stupići i zaštitni elementi su postavljeni kako bi pješačke površine odvojile od prometnih, ili da obilježe površinu na kojoj nije dopušteno parkiranje.

I. PROBLEMI URBANOG PROJEKTIRANJA

2. SIGNALIZACIJA

 

1. IDENTIFIKACIJA PROBLEMA

Poteškoće u orijentaciji zbog nečitkih smjerokaza, imena ulica i kućnih brojeva i/ili zato jer ih nema.

Pješačke nezgode zbog krivo postavljenih znakova.

Opasnosti koje nastaju zbog manjka upozorenja i prometnih znakova.

Neoznačeni pristupni putovi i pristupačni objekti

2. NAČELO ZA PLANIRANJE

Olakšati snalaženje, naročito osobama s invaliditetom.

3. PROJEKTNA RAZMATRANJA

3.1 Općenito

Signalizacija uključuje smjerokaze, ploče s imenima mjesta, imena ulica, kućne brojeve, informativne znakove, itd.

Svi znakovi trebaju biti vidljivi, čisti, jednostavni, lako čitljivi, razumljivi i noću ispravno osvijetljeni.

U pravilu se signali ne postavljaju iza stakla, kako ne bi došlo do odbljesaka.

Signalizacija postavljena na pješačku stazu je prepreka; prema tome, mora se moći lako detektirati (vidi: Prepreke).

3.2 Međunarodni znak pristupačnosti

Međunarodnim znakom pristupačnosti trebaju biti označeni svi pristupačni prostori i objekti (sl. 1).

Znak je sastavljen od simboliziranog čovjeka u kolicima na kvadratnoj podlozi ili unutar kvadratnog okvira (sl. 2).

Trebaju se koristiti kontrastne boje, kako bi se razlikovao lik od pozadine. Uobičajena kombinacija boja je bijela za lik i plava za pozadinu.

Kad se gleda prema znaku, čovjek u kolicima na znaku pristupačnosti treba uvijek biti okrenut prema desno.

Kod posve pristupačnih objekata, dovoljno je postaviti na ulaz jedan znak pristupačnosti.

3.3 Smjerokazi

Slikovni ili pisani putokazi trebaju se koristiti kako bi jasno označili vrstu i mjesto pristupačne usluge ili lokacije (sl. 3).

  Ne treba pretjerivati u broju smjerokaza, no treba ih postaviti na glavni ulaz i vrata, te na mjesta gdje se mijenjaju smjerovi ili razine.

 

3.4 Imena ulica

Maksimalna visina za fiksne ploče s imenima ulica je 2,50m (sl. 4).

3.5. Kućni brojevi

Maksimalna visina za fiksne ploče s kućnim brojevima je 2,00m (sl. 4).

3.6 Karte i informativni paneli

Karte i informativni paneli na ulazima u zgrade, duž ulica i na javnim zgradama trebaju biti postavljene na visinu od 0,90 do 1,80m (sl. 5).

3.7 Postavljanje signalizacije

Signalizacija može biti pričvršćena na zid ili stup, odnosno može biti viseća.

(a) Signalizacija pričvršćena na zid:

Signalizacija pričvršćena na zid, kao što su, na primjer, brojevi soba, treba biti postavljena tako da joj je sredina visine između 1,40 i 1,60m od donjeg ruba vratâ.

 


Sl. 1


Sl. 2


Sl. 3


Sl. 4


Sl. 5


Sl. 6


Sl. 7

(b) Signalizacija pričvršćena na stup:

(vidi: Prepreke)

(c) Viseća signalizacija:

Signalizacija koja visi iznad prolaza ljudi treba biti na najmanje 2,00m visine (vidi: Prepreke)

3.8 Oblik signalizacije

Znakovi koji pružaju informacije trebaju biti pravokutni.

Znakovi koji upozoravaju trebaju biti trokutasti.

Znakovi koji ističu zabranu trebaju biti kružni.

3.9 Boje

Boje na signalizaciji trebaju biti kontrastne u odnosu na okolnu površinu, te lako razlučive.

Uobičajene boje su: bijela, crna, žuta, crvena, plava i zelena.

Kombinacije boja crvena/zelena i žuta/plava treba izbjegavati, kako se ne bi zbunjivalo ljude slijepe na boje.

3.10 Podloga

Podloga znakova ne smije biti reflektirajuća.

Urezana slova treba izbjegavati, ukoliko nisu u boji. Uputno je koristiti reljefna slova.

Tlocrti, znakovi za orijentaciju i upravljačke tipke u dizalima trebaju biti označeni Brailleovim znakovima1 ili reljefni.

3.11 Slova

Veličina slova treba biti proporcionalna udaljenosti s koje se ona čitaju (sl. 6).

Odnos širine i visine slova treba biti između 3:5 i 1:1, odnos debljine slova i visine treba biti između 1:5 i 1:10 (sl. 7).

Kako bi ih slijepe osobe mogle pročitati vrhovima prstiju, slova i znakovi bi trebali biti odignuti od podloge barem 1mm.

Najmanja veličina slova je 15mm.

Treba koristiti normalne razmake između riječi, kao i među slovima.

4. POSTOJEĆE GRADNJE

Treba postaviti međunarodni znak pristupačnosti kao oznaku pristupačnih prostora i usluga.

Smjerokazi se trebaju postaviti kako bi jasno pokazali na lokaciju i funkciju pristupačnog mjesta ili usluge.

Znakove koji ne odgovaraju prije spomenutim standardima treba prilagoditi ili promijeniti.


Bilješka:
1 Brailleove znakove ne poznaju sve slijepe osobe.

I. PROBLEMI URBANOG PROJEKTIRANJA

3. URBANA OPREMA

 

1. IDENTIFIKACIJA PROBLEMA

Nedostatak ili loše oblikovanje urbane opreme.

Prepreke na putovima.

Nedostupnost urbane opreme.

2. NAČELO ZA PLANIRANJE

Projektirati gradske sadržaje za sve ljude, bez prepreka za slobodan prolaz pješaka duž putova.

3. PROJEKTNA RAZMATRANJA

3.1 Općenito

Urbana oprema uključuje postaje javnog gradskog prijevoza, klupe, poštanske sandučiće, stupove javne rasvjete, informativne panoe, telefonske govornice, javne zahode, kioske s novinama, žardinjere za biljke, kante za otpatke, itd.

3.2 Lokacija1

Urbana oprema treba biti tako postavljena kako bi omogućavala slobodan prolaz za sve ljude, bez stvaranja opasnih situacija.

Promjena u teksturi površine pješačke staze pomaže slijepim osobama da detektiraju lokacije javnih sadržaja (vidi: Prepreke).

3.3 Odmorišta

Postavljanje odmorišta s klupama pomaže svim pješacima, posebno onima s poteškoćama u hodu.

Odmorišta treba projektirati na rubu glavnih staza u parkovima, prostorima za rekreaciju, križanjima staza, ispred pristupačnih izlaza i ulaza i gdje je to god potrebno.

Odmorišta treba postaviti pravilnim razmacima od 100 do 200m 2 (sl. 1).

Klupe se trebaju nalaziti blizu javnih zahoda, telefonskih govornica, itd.

Odmorišta s klupama trebaju imati dodatni prostor za invalidska kolica od najmanje 1,20m (sl. 2).

Klupe i sjedišta trebaju biti na visini od 0,45m, te naslone na približno 0,70m od tla (sl. 3).

Kako bi stolovi na javnim mjestima bili sa svih strana pristupačni osobama u kolicima, visina stola treba biti između 0,75 i 0,90m, a najmanja dubina slobodnog prostora ispod stola mora biti 0,60m (sl. 4).

 


Sl. 1


Sl. 2


Sl. 3


Sl. 4


Sl. 5


Sl. 6


Sl. 7

3.4 Javne telefonske govornice 3

Kod javnih telefonskih govornica, jedna govornica mora biti pristupačna ljudima u kolicima, a jedna osobama s oštećenjem sluha. Lokacija telekomunikacijskih uređaja mora biti posebno označena znakom.

Telefoni za osobe s oštećenjem sluha moraju biti opremljeni slušnim aparatima i pojačalima.

Kako bi slijepe osobe mogle koristiti telefon, on treba imati tipke s uzdignutim brojevima i slovima. Telefone s brojčanicima na okretanje treba izbjegavati, osim ako nisu podešeni tako da se mogu okretati minimalnim naporom.

Za osobe s poteškoćama u hodu, treba postaviti sklopivi stolac u pristupačnu telefonsku govornicu.

Minimalni nezapriječeni prostor ispred telefona treba biti 1,20 x 0,85m, kako bi se omogućio paralelni ili frontalni pristup (sl. 5).

Prorez za ubacivanje novčića ili telefonske kartice treba biti na visini između 0,90 i 1,20m od poda.

Duljina žice između telefona i slušalice treba biti barem 0,75m.

Pristupačni javni telefoni moraju biti označeni odgovarajućim znakovima.

3.5 Poštanski sandučići

Prorez za ubacivanje pošte treba biti na visini od poda 0,90 do 1,20m (sl. 6).

3.6 Zdenci s pitkom vodom (sl. 7)

Štrcaljke pitke vode treba postaviti na približnu visinu od 0,90m.

Zdenci s pitkom vodom mogu imati dvije štrcaljke postavljene na različite razine - jednu pogodnu za osobe u kolicima u visini od približno 0,85m, a drugu na otprilike 0,95m za osobe bez invaliditeta.

3.7 Znakovi

(vidi: Signalizacija; Pješački prijelazi).

3.8 Kante za otpatke

(vidi: Prepreke).

3.9 Javni zahodi

(vidi: Kupaonice i zahodi).

3.10 Automati za prodaju karata

(vidi: Limiti za visinu).

4. POSTOJEĆE GRADNJE

Gdje je to moguće, odmorišta treba prilagoditi dodavanjem prostora za invalidska kolica.

Uređaji postavljeni na maksimalnu visinu od 1,40m su još prihvatljivi, no oni postavljeni više trebaju biti prilagođeni.


Bilješke:

1 Zeleni pojasi djeluju kao međuzona između pločnika i kolnika, pa se urbana oprema može smjestiti unutar nje.

2 Na dužim usponima bi bilo dobro postaviti odmorišta i u kraćim razmacima.

3 Javne telefonske govornice su također one u hotelima, na informacijskim štandovima te na drugim javnim prostorima.

I. PROBLEMI URBANOG PROJEKTIRANJA

4. STAZE

 

1. IDENTIFIKACIJA PROBLEMA

Neravne staze, pune rupa i prepreka.

Neuobičajene i opasne zapreke na putu kretanja.

Nedovoljna širina.

Promjena razine.

2. NAČELO ZA PLANIRANJE

Omogućiti staze koje su široke, usklađenih razina, čiste i bez prepreka, kako bi ih svi mogli koristiti, posebno slijepe osobe i osobe s poteškoćama u kretanju.

3. PROJEKTNA RAZMATRANJA

3.1 Općenito

Staze ili rampe su pločnici, pješački prolazi na otvorenim prostorima i rekreacijskim prostorima, te pješački pothodnici ili nadhodnici.

Kako bi se biciklistima onemogućio prolaz, treba na pješačkim putovima u prostorima za rekreaciju kao i na otvorenim prostorima postaviti u pravilnim razmacima lako detektirajuće prepreke, kao što su biljke i/ili predvidjeti promjenu nivoa (vidi: Prepreke).

3.2 Taktilni pojas za upozorenje

Put prolaza mora biti lak za detekciju slijepoj osobi koja rabi dugi bijeli štap. Za pomoć kod raspoznavanja pješačke staze koriste se prirodne linije upozorenja 1 i taktilni pojasi za upozorenje.

Taktilni pojas za upozorenje je pojas u ili na površini staze koji slijepe osobe koriste za orijentaciju na slijedeći način:

(a) Kako bi nadomjestile nedostatak prirodne linije orijentacije duži od 10,00m (sl. 1).

(b) Kako bi upozorile na pješačko raskrižje (sl. 2) (vidi: Rampe na pločnicima; Pješački prijelazi).

Taktilni pojasi za upozorenje trebaju biti postavljeni jednostavno i logično. Ne smiju biti locirani preblizu otvora za kanalizaciju ili odvoda kako ne bi zbunjivali slijepe osobe.

Taktilni pojasi za upozorenje trebaju biti obojeni kontrastnom bojom u odnosu na okolnu površinu kao pomoć slijepim osobama.

Brazde taktilnog pojasa za upozorenje trebaju biti usporedne s glavnim smjerom kretanja, te u ravnini s površinom staze kako ne bi stvarale poteškoće ljudima s poteškoćama u kretanju.

Taktilni pojasi za upozorenje trebaju kod promijene smjera kretanja postupno mijenjati svoj smjer (sl. 3).

3.3 Taktilno označavanje

Taktilno označavanje površine pješačkog puta treba postaviti na slijedećim lokacijama:

(a) Na taktilnim pojasima za upozorenje, kad postoji alternativni smjer, ili na križanjima taktilnih pojasa za upozorenje.

(b) Na pješačkim prijelazima (vidi: Rampe na pločnicima; Pješački prijelazi).

(c) Oko prepreka koje slijepe osobe teško mogu detektirati (vidi: Prepreke).

Područje taktilnog označavanja, najbolje od gumenih elemenata 2 minimalnih dimenzija 0,90 x 0,90m, treba postaviti na taktilne pojaseve za upozorenje kod križanja puteva kad se staza račva u nekoliko smjerova.

 


Sl. 1


Sl. 2


Sl. 3


Sl. 4


Sl. 5


Sl. 6


Sl. 7


Sl. 8.

 

3.4 Rubnjaci

Visina rubnjaka mora biti između 0,07 i 0,15m.

Rubnjake sa stubom treba izbjegavati, jer su opasni za pješake, posebno po mraku.

3.5. Rampe na pločnicima

Rubnjaci ne smiju priječiti slobodan prolaz osobama s tjelesnim invaliditetom, posebno osobama u kolicima (vidi: Rampe na pločnicima).

3.6 Širina

Minimalna neometana širina staze mora biti 0,90m.

Minimalna širina staze za dvosmjerni prolaz invalidskih kolica je 1,50m. Preporuča se širina od 1,80m.

3.7 Nagib

Nagib pristupačnog puta ne smije prelaziti 1:20. Staze s nagibom većim od 1:20 moraju se projektirati kao rampe (vidi: Rampe).

Poprečni nagib staze ne smije prelaziti 1:50.

3.8 Površina

Površina pristupačnog puta mora biti glatka, ravna, protuklizna i kontinuirana.

Staze koje su u ravnini i jednake okolnim površinama, trebaju imati površinu drugačije teksture i boje, kako bi se razlikovale od njih.

Križanja pješačkih staza moraju biti izvedena u istoj razini.

3.9 Rešetke (sl. 6)

Rešetke mogu biti opasne za osobe u invalidskim kolicima, osobe sa štakama i štapovima, roditelje s dječjim kolicima, te za žene sa cipelama visokih peta.

Otvori za kanalizaciju, te otvori za odvodnju i rešetke, trebaju biti smješteni izvan puta prolaska pješaka.

Rešetke moraju biti u istoj razini s površinom staze, a veličina otvora ne smije biti veća od 13mm.

Produženi otvori rešetka trebaju biti okomiti na put kretanja pješaka.

3.10 Rubnjaci

Ako je razlika u visini nivoa staze i okolnog područja veća od 13mm, rubovi staze moraju imati rubnjake, graničnike, ili neku drugu naznaku prepreke.

Rubnjaci visoki 0,15m trebaju se koristiti za odvajanje pješačke staze od nasada, bazena i ukrasnog zelenila (sl. 7).

Rubovi staze trebaju biti nakošeni kad god je razlika u nivou staze i okolnog područja između 6 i 13mm (sl. 8).

3.11 Zelenilo

Vrste nasada i njihova lokacija duž staza trebaju biti pažljivo izabrane.

Ne treba saditi trnovite i otrovne biljke u neposrednoj blizini pješačkih staza.

Treba izbjegavati biljke koje svojim ispuštanjem sjemenki i lišća stvaraju opasnu podlogu.

Drveće koje ima plitko korijenje je opasno, jer korijenje može probiti površinu staze.

3.12 Prepreke i znakovi

(vidi: Prepreke).

4. POSTOJEĆE GRADNJE

Teksturirani gumeni elementi se mogu postaviti na postojeće površine kako bi se izbjeglo klizanje i upozorilo slijepe osobe.

Ako postojeći rubnjaci zaprječuju promet pješaka trebaju se napraviti rampe (vidi: Rampe na pločnicima).

Postojeće staze sa stubama ili strmim kosinama ne treba se modificirati ako postoji pristupačan alternativni put.


Bilješke:

1 Prirodna linija upozorenja je ravna neprekinuta linija prirodnih tijela i određenih rubova (t.j. zidova kuća, rubova travnjaka, povišenih platforma, kontinuiranih ograda, rubnjaka, niskih prepreka, itd.).

2 Akustični efekt gumenih elemenata, u komparaciji s onim okolne površine, daje uz taktilni, i slušni efekt upozorenja na promjenu smjera.

 

I. PROBLEMI URBANOG PROJEKTIRANJA

5. RAMPE NA PLOČNICIMA

 

1. IDENTIFIKACIJA PROBLEMA

Loše izvedeni ili potpuni nedostatak prijelaza između pločnika i kolnika na pješačkim prijelazima i u blizini ulaza u zgrade.

2. NAČELO ZA PLANIRANJE

Svladati razlike u visini između površina pločnika i kolnika, kao i razlike u razinama same pješačke staze.

3. PROJEKTNA RAZMATRANJA

3.1 Općenito

Rampe na pločnicima se koriste gdje god postoji razlika u razinama na pješačkim putevima ili prijelazima.

Kako bi se izbjeglo zbunjivanje slijepih pješaka, rampe na pločnicima moraju biti pozicionirane izvan uobičajenog toka pješačkog prometa. Čista širina staze rampe ne treba biti manja od 0,90m (vidi: Staze).

Rampe na pločnicima treba postaviti podalje od mjesta gdje se skuplja voda.

3.2 Vrste

Standardna rampa na pločniku

·         Urezana u pločnik sa stranicama koje se šire za omogućavanje prolaza u tri smjera (sl. 1).

Povratna rampa na pločniku 1

·         Nagib je samo u jednom smjeru. Može biti opasna, ako stranice nisu zaštićene (sl. 2).

Izgrađena rampa uz pločnik 2

·         Obično imaju rubove koji se šire (sl. 3).

3.3 Primjena

Na svakom kvadrantu svakog križanja ulica (sl. 4).

Na svakom mjestu prijelaza pješaka, na drugoj strani ceste (sl. 4).

Kod parkirališnih ugibališta, blizu ulaza u zgrade (sl. 5).

Između pristupačnog parkirališnog prostora i pješačkih staza (sl. 6).

3.4 Rampe na pločnicima na raskrižjima

Na raskrižjima se rampe na pločnicima mogu postaviti na neki od slijedećih načina:

(a) Izravno na put prolaska (sl. 4).

(b) Dijagonalno na ugao 3 (sl 7).

(c) Kontinuirano preko cijelog ugla (sl. 8).

3.5 Uzak pločnik

Kad bi postavljanje rampe na pločniku utjecalo na širinu puta prolaska, zbog nesmetanog prijelaza s ceste na pješačku stazu, cijela staza se mora spustiti uz maksimalni nagib od 1:12 (sl. 9).

Kad je uzak pločnik spušten na uglu, mogu se postaviti taktilni elementi koji upozoravaju na pješački prijelaz (sl. 10).

3.6 Širina

Minimalna širina rampe na pločniku mora biti 0,90m, ne računajući nagnute stranice. Preporuča se širina od 1,20m 4 (sl. 11).

3.7 Nagib

Najveći dopušteni nagib rampe na pločniku je 1:12.

Najveći dopušteni nagib ukošenih stranica je 1:12.

Preporuča se ostaviti rez na rampi na pločniku sa strane kolnika. Maksimalna visina reza može biti 15mm (sl. 11).

3.8 Taktilni pojasevi za upozorenje

Trebaju se postaviti taktilni pojasevi za upozorenje u kontrastnoj boji kako bi se slijepe i slabovidne osobe upozorilo na rampu na pločniku (sl. 4) (vidi: Staze; Pješački prijelazi).

3.9 Površina i boja

Rampe na pločniku, uključujući i kosine koje se šire, trebaju biti grube teksture kako bi ih se moglo detektirati, te protuklizne.

Boja površine mora biti jasne i kontrastne boje u odnosu na okolnu površinu za orijentaciju slabovidnim pješacima.

 


Sl. 1


Sl. 2


Sl. 3


Sl. 4


Sl. 5


Sl. 6


Sl. 7


Sl. 8.


Sl. 9


Sl. 10

4. POSTOJEĆE GRADNJE

Maksimalni dopušteni nagib rampe za pločnik postavljene uz visoki pločnik je 1:10. Maksimalni dopušteni nagib kosina koje se šire prema van također je 1:10.

Ako postojeće rampe za pločnik ne odgovaraju gore navedenim propisima, treba ih promijeniti.

Kod uskih pločnika, viših od 0,15m, a gdje bi postavljanje rampe za pločnik smetalo slobodnom prolasku pješaka:

(a) Pločnik se može spustiti do razine kolnika kako bi se dobio željeni prijelaz između pješačke i prometne površine (sl. 9 i 10).

(b) Mogu se izgraditi rampe uz pločnik, ako to neće smetati propisanoj širini kolnika (sl. 3).


Bilješke:

1 U nekim zemljama povratna rampa na pločniku nije dozvoljena.

2 U nekim zemljama, kao na primjer u Kanadi, rampe uz pločnik mogu se postaviti samo na postojeće konstrukcije, ali ne i na javne ulice ili pješačke staze.

3 Rampe za pločnike na uglovima mogu biti opasne ako pješačko raskrižje nije dovoljno široko.

4 Konstrukcija rampe na pločniku ne treba pokriti cijelu širinu pješačkog prijelaza.

 

I. PROBLEMI URBANOG PROJEKTIRANJA

6. PJEŠAČKI PRIJELAZI

 

1. IDENTIFIKACIJA PROBLEMA

Nejednaka površina ceste.

Nedostatak taktilnih pojaseva za upozorenje.

Nedostatak upozoravajućih znakova na pješački prijelaz.

Rešetke na površini ceste.

2. NAČELO ZA PLANIRANJE

Omogućiti siguran i samostalan prijelaz ceste osobama s invaliditetom.

3. PROJEKTNA RAZMATRANJA

3.1 Općenito

Pješački prijelazi moraju biti opremljeni signalnim uređajima za kontrolu prometa.

Pješački prijelazi na kojima nema gustog prometa, a koje često koriste invalidne osobe, mogu biti opremljeni signalnim uređajima za kontrolu prometa s pozivnim tipkalom.

Pješački otoci smanjuju dužinu prijelaza i preporučuju se radi sigurnosti svih sudionika u prometu.

 


Sl. 1


Sl. 2

3.2 Taktilni pojasi za upozorenje (sl. 1)

Za slijepe pješake treba postaviti taktilni pojas za upozorenje kako bi ih se upozorilo na lokaciju pješačkog prijelaza (vidi: Staze; Rampe na pločnicima).

Za slijepe pješake taktilni pojas za upozorenje treba biti tako postavljen da izravno vodi do semafora s pozivnim tipkalom.

3.3 Signalni uređaji za kontrolu prometa

Za slijepe pješake semafor s pozivnim tipkalom mora biti opremljen uređajem s jasnim zvučnim signalom.

Uređaj za zvučni signal 1 treba biti postavljen na polaznoj točki na pješačkom prijelazu, a ne na odredišnoj.

Kako bi se izbjegla dezorijentacija, postavljanje dva susjedna uređaja za zvučni signal piskavog zvuka se ne preporučuje.

Vremenski interval prijelaza mora biti programiran prema najsporijoj osobi koja prelazi cestu.

3.4 Pozivna tipkala

Pozivna tipkala moraju biti lako uočljiva i jednostavna za uporabu, te postavljena na visinu 0,90-1,20m od površine pločnika zbog osoba u invalidskim kolicima.

3.5 Pješački otoci

Dužina pješačkog otoka ne smije biti manja od 1,50m.

Širina pješačkog otoka ne smije biti manja od 1,50m.

Zbog slabovidnih osoba, treba postaviti obojeni taktilni pojas za upozorenje širine od barem 0,60m koji će tako označiti početak i kraj pješačkog otoka.

3.6 Izbočine na cesti

Površina kolnika na pješačkim prijelazima može se dići na razinu pješačke staze, tako da ljudi u invalidskim kolicima ne moraju savladavati razliku u visini 2 (sl. 2).

3.7 Površina

Površina ceste treba biti čvrsta, protuklizna, s dobrom odvodnjom i bez konstruktivnih spojeva.

3.8 Odvodi i rešetke

(vidi: Staze).

4. POSTOJEĆE GRADNJE

Površina ceste treba biti čvrsta, protuklizna, s dobrom odvodnjom i bez konstruktivnih spojeva.


Bilješke:

1 Iskustva pokazuju kako zvučni signali potiču djecu da više paze prilikom prelaženja ulice.

2 Izbočine na cesti također pomažu i u smanjenju brzine prometa koji se približava pješačkom prijelazu.

 

I. PROBLEMI URBANOG PROJEKTIRANJA

7. PARKIRALIŠTA

 

1. IDENTIFIKACIJA PROBLEMA

Loša parkirališta.

Nedovoljna širina parkirnih mjesta.

Nedostatak parkirnih mjesta za osobe s invaliditetom.

2. NAČELO ZA PLANIRANJE

Omogućiti pristupačna parkirališta što je moguće bliže mjestima odredišta.

3. PROJEKTNA RAZMATRANJA

3.1 Općenito

Treba osigurati pristupačna parkirna mjesta i na otvorenim i u zatvorenim površinama.

Kad garaža ima više katova, najmanje jedan kat mora imati pristupačno dizalo.

3.2 Broj mjesta

Kad parkiralište ima manje od 50 parkirnih mjesta, tada mora imati osigurano barem jedno pristupačno mjesto.

Kad parkiralište ima maksimalno 400 parkirnih mjesta, tada broj pristupačnih mjesta mora biti barem u omjeru 1:50 (jedno pristupačno mjesto na svakih 50 parkirnih mjesta).

Kad parkiralište ima više od 400 parkirnih mjesta, tada mora imati osigurano barem osam pristupačnih mjesta, i dodatno jedno mjesto na svakih idućih 100 mjesta.

3.3 Lokacija

Udaljenost vanjskih parkirališta od pristupačnog ulaza u zgradu ne bi smjela biti veća od 50m.

U zatvorenim parkiralištima parkirna mjesta moraju biti što bliže pristupačnom dizalu, ili što je moguće bliže izlazima.

Pristupačna mjesta trebalo bi predvidjeti na krajevima redova, kako bi ih mogli koristiti kombiji s ugrađenim elevatorom za osobe u kolicima.

3.4 Dimenzije

Najmanja širina pristupačnog mjesta mora biti 3,60m. Preporuča se širina od 3,90m (sl. 1).

Između dva obična parkirna mjesta može se predvidjeti pristupačni prostor širok 1,20m (sl. 2).

Kod natkritih parkirališta, prostor iznad parkirnog mjesta mora biti visok barem 2,40m, kako bi ga mogli koristiti kombiji s ugrađenim hidrauličkim elevatorom.

Kad su parkirna mjesta ukošena, prazan prostor na kraju reda može se koristiti kao dodatna pristupačna površina (sl. 3).

3.5 Rubnjaci

Postoje li rubnjaci, treba projektirati rampu koja će omogućiti komunikaciju između pristupačnog parkirališta i pristupačne staze (sl. 2).

Ako ne postoje rubnjaci, treba predvidjeti teksturiranu podlogu od barem 0,60m širine koja bi odvajala pješačku stazu i prostor za motorna vozila. Inače, mogu se koristiti i stupići (vidi: Urbana oprema). Mogu se koristiti i graničnici za kotače kako bi se osigurao prolaz širok barem 0,90m (sl 4 i 5).

3.6. Paralelno parkiranje uz pločnik

Za invalidne osobe je parkiranje uz pločnik opasno, osim ako nije izvedeno kao parkirno ugibalište.

.


Sl. 1


Sl. 2


Sl. 3


Sl. 4


Sl. 5


Sl. 6


Sl. 7


Sl. 8.


Sl. 9

3.7 Parkirna ugibališta (sl. 6)

Parkirna ugibališta služe iskrcaju i ukrcaju osoba s tjelesnim ograničenjima, roditelja s djecom, ljudi s prtljagom, itd.

Parkirna ugibališta treba osigurati uz ugibališta javnog prijevoza, ali ne dalje od 30,00m od pristupačnih ulaza u zgrade.

Parkirno ugibalište mora biti široko 3,60m i imati još 1,20m pristupačnog prostora za manevriranje. Mora biti dovoljno dugo kako bi se mogla parkirati barem dva automobila.

Treba osigurati odgovarajuću rampu kako bi se moglo doći na pločnik.

Gdje ne postoji pločnik koji bi razdvojio pješački od kolnog dijela ceste, treba postaviti upozorenje za slijepe osobe:

(a) Mogu se koristiti stupići (vidi: Urbana oprema).

(b) Može se postaviti taktilna oznaka širine barem 0,60m na rub pješačke staze kako bi se označila promjena namjene površine.

U zonama iskrcaja i ukrcaja putnika, preporuča se postavljanje kućice ili nadstrešnice sa sjedištima.

Treba postaviti odgovarajuće znakove koji bi upozorili na pristupačno parkirno ugibalište, te spriječili zlouporabu kao običnog parkirališta.

3.8 Površina

Površina parkirnih mjesta treba biti jednaka i glatka.

Nagib rampe ne smije prelaziti 1:20.

3.9 Znakovi (sl. 7)

Pristupačna parkirna mjesta moraju se označiti međunarodnim znakom pristupačnosti. 1

4. POSTOJEĆE GRADNJE

Ako je parkirni prostor udaljeniji od 50,00m od ulaza u zgradu, tada je potrebno omogućiti parkirno ugibalište unutar 30,00m od ulaza, odnosno osigurati pristupačno parkirno mjesto blizu ulaza.

Ako nema pristupačnog parkirnog prostora, mogu se provesti neke od slijedećih mjera:

(a) Blokirati jedno rubno mjesto stupićem kako bi se dobilo pristupačno parkirno mjesto (sl. 8).

(b) Kako bi se dobila dva parkirna mjesta, treba blokirati stupićem parkirno mjesto između njih (sl. 9).

(c) Dva pristupačna prostora za kolica (sl. 9).

Ako unutarnje parkirno mjesto ima visinu manju od 2,40m, za kombije koji voze osobe s invaliditetom mora se osigurati alternativno mjesto vani.


Bilješka:
1 Vozače koji nemaju invaliditet, a koji parkiraju svoja v
ozila na parkirna mjesta predviđena za vozila osoba s invaliditetom treba kazniti oštrom novčanom globom

 

II. PROBLEMI ARHITEKTONSKOG PROJEKTIRANJA

1. RAMPE

 

1. IDENTIFIKACIJA PROBLEMA

Nepristupačni ulazi u objekte zbog razlike u vanjskom i unutarnjem nivou.

Nepristupačni pješački putovi zbog različitih nivoa.

Nedostatak ili loše oblikovanje rampa.

Vrlo strme i/ili duge rampe bez među-podesta.

2. NAČELO ZA PLANIRANJE

Omogućiti uporabu rampa gdje god stepenice onemogućavaju slobodan prolaz pješacima, uglavnom osobama u invalidskim kolicima i osobama s poteškoćama u kretanju.

3. PROJEKTNA RAZMATRANJA

3.1 Općenito

Preporučuje se postavljanje vanjskih rampi. Rampe unutar zgrada se ne savjetuju zbog velikog prostora koje one zauzimaju.

Najbolje rješenje je kad je pristup rampi odmah uz stepenice.

3.2 Oblici rampi 1

Rampe mogu imati jedan od slijedećih oblika:

(a) Ravna rampa (sl. 1).
(b) Pod kutom od 90° (sl. 2).
(c) Pod kutom od 180° (sl. 3).

3.3 Širina

Ovisno o namjeni, obliku i nagibu, varira i širina rampe.

Najmanja širina rampe mora biti 0,90m.

3.4 Nagib

Preporuča se da je maksimalni nagib rampe 1:20. Strmije rampe se mogu dozvoliti u posebnim slučajevima, ovisno koliko su duge (sl. 4).

Maksimalni nagib

Maksimalna dužina

Maksimalni uspon

1:20  t.j., 9%

-

-

1:16  t.j., 6%

8m

0,50m

1:14  t.j., 7%

5m

0,35m

1:12  t.j., 8%

2m

0,15m

1:10  t.j., 10%

1,25m

0,12m

1:08  t.j., 12%

0,5m

0,06m

3.5 Podesti

Rampe trebaju imati međupodeste za predah, manevriranje i smanjenje brzine.

Podesti trebaju biti na svakih 10,00m, na svakoj promjeni smjera, te na vrhu i dnu svake rampe.

Podest treba biti dug najmanje 1,20m i širok barem koliko je široka rampa.

3.6 Ograde

Zaštitna ograda s rukohvatom visoka barem 0,40m mora se nalaziti duž cijele rampe.

Kod rampi širih od 3,00m, može se postaviti rukohvat u sredini (sl. 5).

Razmak između rukohvata, kad se obje strane koriste za hvatanje, mora biti između 0,90 i 1,40 m (sl. 5).

3.7 Podloga

Površina rampe mora biti čvrsta i protuklizna.

Sagovi se moraju izbjegavati.

3.8 Taktilno označavanje

Na vrhu i u dnu rampe treba biti obojeni teksturni pojas kao upozorenje slabovidnim i slijepim osobama.

Pojas za upozorenje ne smije biti uži od 0,60m.

3.9 Odvodnja

Treba predvidjeti odgovarajuću odvodnju, kako bi se spriječilo nakupljanje vode.

3.10 Prepreke

Ista pravila koja vrijede za staze, vrijede i za rampe (vidi: Prepreke).

3.11 Mehaničke rampe

U velikim javnim zgradama mogu se koristiti mehaničke rampe, no one se ne preporučuju za osobe s tjelesnim oštećenjima.

Ako su te rampe namijenjene osobama u kolicima, njihov nagib ne smije prelaziti 1:12.

Kako bi se izbjeglo klizanje, maksimalna širina mora biti 1,00m.

 

 

 

 

 

4. POSTOJEĆE GRADNJE

Ako topografija ili struktura objekta ne dopuštaju primjenu idealnih normi, dopuštena su manja odstupanja u dužini rampe:

Maksimalni nagib

Maksimalna dužina

Maksimalni uspon

1:20  t.j., 9%

-

-

1:16  t.j., 6%

8m

0,50m

1:14  t.j., 7%

5m

0,35m

1:12  t.j., 8%

2m

0,15m

1:10  t.j., 10%

1,25m

0,12m

1:08  t.j., 12%

0,5m

0,06m

Na skliske rampe treba postaviti protukliznu podlogu.


Bilješka:
1 Ne preporučuju se kružne rampe i rampe sa zavojima.

II. PROBLEMI ARHITEKTONSKOG PROJEKTIRANJA

2. DIZALA

 

1. IDENTIFIKACIJA PROBLEMA

Nepodesan prostor u kabini dizala.

Previsoko postavljeni prekidači, gumbi i upravljačka ploča.

Uska ulazna vrata.

Prekratki interval otvaranja vrata.

2. NAČELO ZA PLANIRANJE

Omogućiti dobro dimenzionirana dizala, koja osobe s invaliditetom mogu koristiti bez problema.

3. PROJEKTNA RAZMATRANJA

3.1 Općenito

Pristupačno dizalo mora biti dostupno na svim katovima javne namjene.

Dizalo koje se pokreće pomoću ključa može se koristiti samo u privatnim objektima ili tamo gdje dizalom upravlja nadležna osoba.

Bolje je koristiti široke kabine, nego one duboke.

3.2 Kabina dizala

Minimalne mjere unutrašnjosti kabine, u koju može ući sama osoba s invalidskim kolicima, su 1,00 x 1,30m (sl. 1).

Otvor vrata ne smije biti uži od 0,80m.

U kabini treba postojati rukohvat na tri strane, postavljen na visinu između 0,80 do 0,85m od poda (sl. 2).

Maksimalna tolerancija razmaka između poda kabine i kata prilikom zaustavljanja dizala je 20mm.

3.3 Upravljačka ploča

Upravljačka ploča može biti alternativno pozicionirana kao što je vidljivo na slici 3.

Kako bi ju se lakše moglo doseći, upravljačku ploču valja postaviti na visinu od 0,90 do 1,20m od poda (sl. 2).

Gumbi za upravljanje moraju biti lako dostupni i osvijetljeni. Njihov promjer ne smije biti manji od 20mm.

Brojevi na gumbima za upravljanje moraju biti reljefno istaknuti i kao takovi lako čitljivi na dodir.

 

 

3.4 Gumbi za poziv

Kako bi ih se lakše moglo doseći, gumbe za poziv dizala valja postaviti na visinu od 0,90 do 1,20m od poda (sl. 4).



Sl. 1


Sl. 2


Sl. 3

3.5 Oznake kata

Za pomoć pri identifikaciji pojedine etaže, slijepim putnicima treba postaviti taktilne brojke na obje strane dovratnika na približnoj visini od 1,50m (sl. 4).

3.6 Oznake smjera

Oznaka smjera kretanja dizala treba postaviti na približnu visinu od 1,80m (sl. 4).

3.7 Gumb za ponovno otvaranje vrata

Interval otvaranja vrata ne smije biti kraći od pet sekunda. Gumb za ponovno otvaranje vrata treba postojati.

3.8 Audiovizualni signali

Zbog slijepih i osoba s oštećenjem sluha dizalo mora simultano signalizirati zvučnim i svjetlosnim upozorenjem dolazak na svaku etažu.

3.9 Površina poda

Pod dizala i prostora oko njega na svakom katu mora biti osiguran protiv klizanja ili biti pokriven čvrsto fiksiranim tankim sagom.

3.10 Boja

Kako bi se slabovidne osobe mogle lakše orijentirati, vrata dizala moraju biti u kontrastnoj boji u odnosu na okolinu.

4. POSTOJEĆE GRADNJE

Minimalne prihvatljive dimenzije postojeće kabine dizala koje dozvoljavaju transport jedne osobe u invalidskim kolicima je 0,95 x 1,25m. Manje kabine se trebaju zamijeniti.

Minimalna prihvatljiva širina otvora postojećih vrata dizala je 0,75m.

Ako su gumbi za poziv i upravljačka ploča smješteni više nego što je preporučena visina, mogu se ostaviti na svom mjestu ako su u zoni unutar 1,40m od poda. To je najviša točka koju može doseći čovjek u invalidskim kolicama.

Upravljačke elemente postavljene iznad 1,40m treba promijeniti.

  Ako postoje dvije jednake ploče, samo jednu treba promijeniti.

II. PROBLEMI ARHITEKTONSKOG PROJEKTIRANJA

3. ELEVATORI 1

 

1. IDENTIFIKACIJA PROBLEMA

Razlike u nivoima vanjskih i unutarnjih prostora.

Razlike u visinama unutar objekta.

Nedovoljan prostor za rampu.

2. NAČELO ZA PLANIRANJE

Omogućiti ljudima s poteškoćama pri kretanju slobodan vertikalni pristup različitim razinama u objektima.

3. PROJEKTNA RAZMATRANJA

3.1 Općenito

Elevatori su posebni uređaji za podizanje/spuštanje osoba s invaliditetom.

Elevatori se mogu kretati vertikalno ili koso.

3.2 Elevatori koji se kreću vertikalno

Elevator koji se kreće vertikalno, može se postaviti uz stube kad je maksimalna razlika u visini do 2,50m (sl. 1).

Kad je razlika u visini veća od 1,20m, elevator mora biti smješten u zatvorenu cjelinu s vratima na svakoj pristupačnoj površini (sl. 2).

  Kod elevatora koji se kreću vertikalno ulazi i izlazi mogu biti različito izvedeni (sl. 3).

 

3.3 Elevatori koji se kreću koso

Elevatori koji se kreću koso sačinjeni su od tri dijela: vodilica, pogonskog sustava i platforme ili sjedišta.

Pogonski sustav može biti bočan (sl. 4) ili viseći (sl. 5).

Platforma elevatora koji se kreću koso može se postaviti uz zid stubišta, ako pri tom ne ometa prolaz. Sjedište ili platforma se mogu preklopiti dok su izvan uporabe.

Za postavljanje elevatora, minimalna širina stuba mora biti 0,90m (sl. 6).

Elevatori s platformom se mogu instalirati na sve tipove stubišta, uključujući i na one kojima se smjer kretanja mijenja za 180° (sl. 7), te na spiralna stubišta (sl. 5).

3.4 Dimenzije elevatora

Minimalna širina elevatora mora biti 0,90m. Minimalna dužina mora biti 1,20m (sl. 3).

4. POSTOJEĆE GRADNJE

Elevatori mogu omogućiti pristup postojećim zgradama u kojima bi bilo teško ili nemoguće postaviti rampu ili klasično dizalo.

Elevatori koji se kreću koso obično se koriste za vezu između dvije ili više etaža, odnosno za savladavanje promjene razina u postojećim zgradama. U zgradama koje koriste ili će koristiti veći broj ljudi s problemom u mobilnosti, takvi uređaji se ne smiju koristiti.


 

 

 

 

Bilješka:
1 Elevatori su također poznati i kao platforme za stube ili platforme za invalidska kolica.


Sl. 1


Sl. 2


Sl. 3


Sl. 4


Sl. 5


Fig. 6


Fig. 7

II. PROBLEMI ARHITEKTONSKOG PROJEKTIRANJA

4. STUBE

 

1. IDENTIFIKACIJA PROBLEMA

Strme stube.

Loše oblikovane stube koje ometaju kretanje nogu.

2. NAČELO ZA PLANIRANJE

Omogućiti sigurna i dobro dimenzionirana stubišta za sve ljude, posebno osobe s poteškoćama u kretanju.

3. PROJEKTNA RAZMATRANJA

3.1 Općenito

Mjesta gdje se spajaju nivoi s različitim visinama trebaju biti rasvijetljena ili svedena na najmanju moguću mjeru radi sigurnosti osoba s invaliditetom.

Ako postoje stube na inače pristupačnoj stazi, treba osigurati dopunsku rampu, dizalo ili elevator.

Sve stube moraju biti jednake.

Kružna stubišta ili podeste sa stubama treba izbjegavati (sl. 1).

Ne preporučuju se metalna stubišta na otvorenom.

3.2 Širina

Minimalna širina stubišta mora biti 0,90m za jednosmjerni promet. Za dvosmjerni promet minimum je 1,50m.

Kod unutarnjih stubišta stube moraju biti visoke između 0,12 i 0,18m, a duboke između 0,28 i 0,35m.

Kod vanjskih stubišta stube moraju biti visoke najviše 0,15m i minimalne dubine 0,30m.

3.3 Podesti (sl. 2 i 3)

Ako stubište pokriva razliku u visini veću od 2,50m, treba imati međupodest.

Dužina podesta mora biti najmanje 1,20m, a on mora pokrivati cijelu širinu stuba.

3.4 Profili stuba (sl. 4)

Za stube ne treba koristiti oštre rubove i istaknute profile.

Profili trebaju biti u istoj razini ili zaobljeni i ne smiju biti istaknuti više od 40mm.

3.5 Rukohvati

Rukohvati moraju biti postavljeni na obje strane stubišta i oko podesta (sl. 3).

Za stubišta šira od 3,00m, može se osigurati jedan ili više rukohvata u sredini (sl. 5).

Razmak između rukohvata kad se obje strane koriste za hvatanje mora biti između 0,90 i 1,40m (sl. 5).

Rukohvati moraju biti produženi na vrhu i dnu stuba za 0,30 do 0,45cm (vidi: Ograde i rukohvati) (sl. 3).

.



Sl. 1


Sl. 2


Sl. 3


Sl. 4


Sl. 5


Sl. 6


Sl. 7

3.6 Taktilno označavanje (sl. 2 i 3)

Na vrhu i u dnu stubišta, te na međupodestima, treba biti teksturni pojas kao upozorenje slijepim osobama na postojanje stuba.

Taktilna pojas za označavanje mora biti širok barem 0,60m, te treba pokrivati cijelu širinu stuba.

Kao upozorenje slabovidnim osobama, boja taktilnog pojasa mora biti kontrastna u osnosu na okolnu površinu.

3.7 Površina

Podesti, profili stuba i njihova gazišta trebaju biti protuklizna i bez stršećih elemenata.

Vanjske stube moraju biti nagnute naprijed 1% radi odvodnje vode.

Kako bi se mogao učvrstiti sag na stube, profili stuba moraju biti otporni na klizanje.

3.8 Stube za nužni izlaz

Stube za nužni izlaz trebaju biti označene taktilnim oznakama.

3.9 Eskalatori (pokretne stube)

Ako su namijenjeni osobama u invalidskim kolicima, eskalatori moraju imati adaptabilnu stubu-platformu duboku barem 1,20m (sl. 6).

Rubovi eskalatora trebaju biti obojeni u kontrastnoj boji zbog bolje orijentacije slabovidnih osoba.

4. POSTOJEĆE GRADNJE

Ako se ne može modificirati profil stube, treba kao alternativno rješenje postaviti na profil protukliznu traku (sl. 7).

Protuklizne trake moraju biti široke 40mm i ne smiju svojom visinom prelaziti 1mm površinu gazišta stube.

  Radi orijentacije slabovidnih osoba, boja traka treba biti kontrastna u odnosu na stube

 

 

II. PROBLEMI ARHITEKTONSKOG PROJEKTIRANJA

5. OGRADE I RUKOHVATI

 

1. IDENTIFIKACIJA PROBLEMA

Nesigurne ograde.

Rukohvati koje je teško uhvatiti.

Nedostatak ograda i rukohvata.

2. NAČELO ZA PLANIRANJE

Postaviti primjerene ograde, gdje god je to potrebno, radi sigurnosti ljudi, posebno onih osoba koje imaju poteškoća u kretanju.

3. PROJEKTNA RAZMATRANJA

3.1 Općenito

Ograde trebaju biti postavljene oko opasnih područja, stuba, rampa, pristupačnih krovova, mezzanina, galerija, balkona i povišenih platforma viših od 0,40m.

Ako su prozori na podestima stubišta postavljeni niže od 1,00m, trebaju imati ogradu.

U kupaonicama i zahodima treba postaviti rukohvate kao pomoć osobama s dodatnim potrebama (vidi: Kupaonice i zahodi).

Zbog sigurnosti djece, razmaci između okomitih i horizontalnih prečka ograda moraju biti što uži.

Rukohvati ne smiju smetati prolasku.

3.2 Visina (sl. 1) 1

Kako bi služili invalidnim osobama, te starijima, rukohvati moraju biti postavljeni na visinu između 0,85 i 0,95m od površine poda.

Za uporabu ljudima u kolicima, drugi rukohvat se može postaviti na visinu između 0,70 i 0,75m od površine poda.

Za djecu i osobe niskog rasta, treći rukohvat može biti visok 0,60m.

Za vođenje slijepih osoba s dugim bijelim štapom, ograda treba imati prečku na visini od 0,10 do 0,15m (sl. 1); ili postavljene rubnike uz stazu, visoke 50-75mm (sl. 2). Rubnici služe i kao graničnici za kotače invalidskih kolica.

3.3 Učvršćenje

Ograda mora biti na siguran način učvršćena u zid ili na neki drugi nosivi element, te mora moći podnijeti jako opterećenje.

Zbog sigurnosti slijepih osoba, ograde ne smiju imati nenadani svršetak, nego trebaju biti produžene u pod ili u zid.

 


Sl. 1


Sl. 2


Sl. 3


Sl. 4


Sl. 5


Sl. 6

3.4 Oblik (sl. 3)

Rukohvat se mora moći lako i čvrsto uhvatiti.

Preporučuju se rukohvati kružnog presjeka i promjera 40mm.

Oštre rubove treba izbjegavati.

3.5 Rukohvati za rampe i stube

Rukohvati trebaju biti osim kod otvora za vrata postavljeni kontinuirano na obje strane i oko podesta.

Rukohvati trebaju biti horizontalno produženi 0,30-0,45m na početku i kraju stubišta ili rampe, osim na mjestima na kojima takva izbočenja smetaju prolasku pješaka (sl. 4).

Kod stubišta i rampa širih od 3,00m, treba postaviti ogradu s rukohvatom u sredini (vidi: Rampe; Stube).

 

3.6 Rukohvati pričvršćeni uz zid

Razmak između rukohvata i glatkog zida mora biti 40 do 50mm, odnosno 60mm kod zidova s grubom teksturom (sl. 5).

Kad su rukohvati posve uvučeni u zid, treba postojati slobodan prostor od barem 0,15m između gornjeg dijela rukohvata i vrha udubine (sl. 6).

3.7 Taktilno označavanje

Na početku i kraju rukohvata stubišta i rampa za nužni izlaz, treba postojati taktilni pojas kontrastne boje, dug barem 0,90m kao upozorenje slabovidnim osobama.

3.8 Boja

Za upozorenje slabovidnim ljudima, preporuča se korištenje kontrastnih boja za rukohvate.

4. POSTOJEĆE GRADNJE

Ako postojeće ograde i rukohvati ne odgovaraju gore navedenim propisima, treba ih prepraviti ili promijeniti.


Bilješka:
1 Mjere su date od površine gazišta.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

II. PROBLEMI ARHITEKTONSKOG PROJEKTIRANJA

6. ULAZI

 

1. IDENTIFIKACIJA PROBLEMA

Nedostatak određenog pristupačnog ulaza.

Neadekvatan prostor pred ulazom.

2. NAČELO ZA PLANIRANJE

Omogućiti pristupačne i lako uočljive ulaze.

3. PROJEKTNA RAZMATRANJA

3.1 Općenito

Kod novih objekata, svi javni ulazi moraju biti pristupačni osobama s invaliditetom.

Najmanje jedan ulaz po objektu mora biti pristupačan osobama u invalidskim kolicima. Pristupačni ulaz(i) na novim zgradama mora(ju) biti glavni ulaz(i) namijenjeni javnosti.

Svaki pristupačan ulaz mora biti povezan pristupačnim putem do pristupačnog vanjskog ili unutarnjeg parkirališta, parkirnog ugibališta i postaje javnog prijevoza (sl. 1).

U objektima s više katova, pristupačan ulaz mora imati pristupačni pristup pristupačnom dizalu ili elevatoru.

3.2 Znakovi

Međunarodnim znakom pristupačnosti mora se jasno označiti pristupačan ulaz, uključujući i zamjenske lokacije pristupačnih ulaza (sl. 2).

Nije potrebno stavljati znak ako je cijeli objekt pristupačan.

3.3 Podesti

Kad se vrata otvaraju prema van, minimalne dimenzije podesta moraju biti kao na slici 3.

Kad se vrata otvaraju prema unutra, minimalne dimenzije podesta moraju biti kao na slici 4.

Površina podesta treba imati nagib od 2% zbog odvodnje.

Završni sloj mora biti protuklizan.

Jutene otirače treba izbjegavati. Kad se oni ipak rabe, gornja površina otirača treba biti u razini površine podesta.

Preporučuju se podesti zaštićeni od atmosferilija.

3.4 Pragovi

 Gdje god je to moguće, pragove treba ukloniti (vidi: Vrata).


Sl. 1


Sl. 2


Sl. 3


Sl. 4


Sl. 5

3.5 Boja

Boja ulaznih vrata treba biti u kontrastnoj boji u odnosu na okolnu površinu kako bi bila uočljiva slabovidnim osobama.

3.6 Ulazna predvorja

(vidi: Predsoblja i predvorja).

3.7 Ulazna vrata

(vidi: Vrata).

 

 

4. POSTOJEĆE GRADNJE

Javne zgrade moraju imati barem jedan pristupačan ulaz. Kad god je to moguće, to mora biti glavni ulaz namijenjen javnosti 1 (vidi: Tipovi zgrada).

Ako se zbog arhitektonskih ili tehničkih razloga glavni ulaz ne može učiniti pristupačnim, treba omogućiti alternativni pristupačni ulaz. Lokacija alternativnog ulaza mora biti jasno označena znakovima.

Kako bi se omogućio pristupačan ulaz, mogu se primijeniti neka od slijedećih rješenja:

(a) Mogu se koristiti rampe, mostovi ili mehanički elevatori 2.

(b) Razina ulaza se može modificirati nasipavanjem, promijenom nagiba, ili zahvatom u okolno zemljište.

(c) Za pristupačan ulaz mogu se prilagoditi neka druga vrata ili prozor u razini tla.


Bilješke:

1 Kod postojećih objekata, servisni ulaz se može privremeno koristiti kao pristupačni ulaz, no to ne smije biti jedini pristupačni ulaz.

2 Mehanički elevatori se preporučuju za objekte gdje prepravke nije moguće napraviti, ili su one neprihvatljive.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

II. PROBLEMI ARHITEKTONSKOG PROJEKTIRANJA

7. PREDSOBLJA I PREDVORJA

 

1. IDENTIFIKACIJA PROBLEMA

Uski prolazi kroz predsoblja i predvorja.

2. NAČELO ZA PLANIRANJE

Omogućiti dovoljno mjesta za manevriranje invalidskim kolicima u prostoru među dvojim vratima.

3. PROJEKTNA RAZMATRANJA

3.1 Općenito

Ulazna vrata u predsoblja i predvorja mogu biti posmična ili na okretanje oko osi.

Mehanizam kod vrata koja se okreću oko osi mora omogućivati potpuno otvaranje krila vrata.

3.2 Izvedba

Izvedba više vrata koja se okreću oko osi u seriji može biti slijedeća:

(a) Vrata koja se otvaraju prema van (sl. 1).

(b) Vrata koja se otvaraju na obje strane (sl. 2).

(c) Vrata koja se otvaraju u istom smjeru 1 (sl. 3).

(d) Vrata koja se otvaraju prema unutra (sl. 4).

4. POSTOJEĆE GRADNJE

Kod uskih predvorja i predsoblja mogu se primijeniti neka od slijedećih rješenja:

(a) Zamijeniti vrata koja se okreću oko osi s posmičnima.

(b) Ako je to moguće, treba promijeniti smjer otvaranja vrata tako da se sva vrata otvaraju prema van (sl. 5).

(c) U malim izlaznim predvorjima postaviti dvokrilna vrata minimalne širine 1,20m.

(d) Maknuti unutrašnja ili druga vrata.

(e) Ako je to moguće, treba proširiti postojeće predvorje ili predsoblje 2 (sl. 6).


 


Sl. 1


Sl. 2


Sl. 3


Sl. 4


Sl. 5


Sl.6.

Bilješka:

1 Vrata koja se otvaraju u istom smjeru mogu biti u jednoj osi, pomaknuta u stranu na suprotnom zidu, ili na susjednom zidu.

2 To je preporučljivo kad se radi o predsobljima i predvorjima koji služe za nužni izlaz, jer druga rješenja, kao što je promjena smjera otvaranja vrata, možda neće biti dovoljna.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

II. PROBLEMI ARHITEKTONSKOG PROJEKTIRANJA

8. VRATA

 

1. IDENTIFIKACIJA PROBLEMA

Uski prolazi kroz vrata.

Vrata koja se otvaraju na krivu stranu i time onemogućuju pristup osobama s invaliditetom.

Vrata s visokim pragom.

Vrata koja se teško otvaraju i kojima je teško rukovati.

2. NAČELO ZA PLANIRANJE

Omogućiti prolaz kroz vrata osobama u invalidskim kolicima.

3. PROJEKTNA RAZMATRANJA

3.1 Općenito

Pristupačna vrata moraju biti tako načinjena, da omogućuju rukovanje jednoj osobi, jednim pokretom i s malo snage.

Mehanička vrata su najbolja za osobe s invaliditetom. Sustav za aktivaciju može biti automatski ili postavljen na lako dostupno mjesto.

Pristupačna vrata moraju imati slijedeće elemente: znak, kvaku, dodatnu ručku, prozor i zaštitnu ploču.

3.2 Vrste vrata

Automatska vrata

Automatska vrata mogu biti posmična ili na okretanje oko osi. Općenito se preporučuju posmična vrata (sl. 1 i 2).

·         Automatska vrata se koriste kod velikog prometa.

·         Automatska vrata moraju imati odgovarajući interval otvaranja.

·         Zaštitna ograda se može postaviti kraj dvokrilnih vrata kako bi se upozorilo na prostor otvaranja vrata i zaštitilo ljude od mogućnosti da ih vrata udare.

Kružna vjetrobranska vrata

Kružna vrata nisu pogodna za ljude u invalidskim kolicima i osobe koje guraju dječja kolica.

·         Gdje god postoje kružna vjetrobranska vrata, moraju se pridodati i pristupačna vrata s krilima ili posmična vrata (sl. 3).

·         Dodatna vrata se moraju načiniti kraj jednosmjernog propusnika.

Zaokretna vrata

Kad god je to moguće, zaokretna vrata trebaju se otvarati u smjeru puta prolaska.

·         Zaokretna vrata postavljena u seriji smatraju se predvorjem (vidi: Predsoblja i predvorja).

Posmična i harmonika-vrata

Ručno posmična ili harmonika-vrata se preporučuju kod uskih prostora u kojima nema velikog prometa (sl. 4).

 


Sl. 1


Sl. 2


Sl. 3


Sl. 4


Sl. 5


Sl. 6


Sl. 7


Sl. 8.

3.3 Otvor vrata

Minimalna širina otvora vanjskih vrata je 0,90m.

Minimalna širina otvora unutarnjih vrata je 0,80m.

Minimalna širina otvora može biti 0,75m ako je pristup izravan, ili ako vrata ostaju otvorena sama od sebe (sl. 5).

Minimalna širina otvora vrata kupaonice ili zahoda mora biti 0,75m.

Ako su vrata postavljena u otvoru dubine veće od 0,60m, svijetli otvor vrata mora biti širok barem 0,90m (sl. 6).

Kod dvokrilnih vrata barem jedno krilo mora imati svijetlu širinu otvora 0,80m (sl. 7).

3.4 Oprema za obična vrata

Sredstva za rukovanje vratima, kao što su kvake, ručke, zasuni i brave moraju biti lako dohvatljive jednom rukom (sl. 8).

·         Kvake:

(a) Kvake s polugom, ploče za odguravanje, ili kvake za potezanje preporučuju se za zaokretna vrata, jer se lako otvaraju 1.

(b) Ne preporučuju se okrugle kvake.

(c) Kvake treba postaviti na visinu između 0,90 i 1,00m od površine poda.

·         Brave:

Brave treba postaviti na visinu između 0,90 i 1,00 m od površine poda.

·         Dodatne ručke:

Kako bi se olakšalo zatvaranje, vrata s oprugom za zatvaranje moraju biti opremljena s dodatnim rukohvatom dugim približno 0,30m i postavljenim 0,20-0,30m od ruba vratnog krila nasuprot pantima, te na visini između 0,90 i 1,20m od poda.

3.5 Oprema za automatska vrata

Automatska vrata se aktiviraju:

·         Gumbom za uključenje, postavljenom na visinu od 0,90-1,20m.

·         Aktivirajućom podlogom koja može služiti i kao lokacijski podsjetnik (sl. 2).

·         Prekidačem na karticu.

·         Daljinskim upravljačem.

3.6 Prag (sl. 8)

Pragove treba izostaviti gdje god je to moguće. Umjesto praga, preporučuje se vrpca za zaštitu od atmosferilija na dnu vrata.

Prag ne smije biti viši od 20mm od razine poda.

Prag viši od 6mm treba biti zakošen ili imati kose rubove kako bi se olakšao prolaz osobama u invalidskim kolicima.

3.7 Podest izlaznih vrata

Podest izlaznih vrata može biti niži od poda najviše do 20mm.

3.8 Staklena i prozirna vrata

Vrata koja se otvaraju prema van i vrata u javnim hodnicima trebaju imati niske prozore kako bi korisnici mogli vidjeti nadolazeći promet. Donji rub prozora ne smije biti viši od 1,00m od poda (sl. 8).

Treba izbjegavati posve prozirna vrata kod objekata koje često koriste slabovidne osobe.

Prozirna vrata moraju zbog sigurnosti svih osoba biti jasno obilježena obojenom trakom ili oznakom na visini između 1,40 i 1,60m od poda (sl. 2).

3.9 Zaštitna ploča

Zaštitna ploča je korisna zaštita donjeg dijela vrata. Zaštitna ploča treba biti visoka 0,30-0,40m (sl. 8).

3.10 Signalizacija

U javnim zgradama se broj sobe, oznaka funkcije, znak s međunarodnim simbolima, i sl. treba nalaziti u visini očiju, t.j. između 1,40 i 1,60m (sl. 8).

Broj sobe treba se postaviti na dovratnik, a ne na krilo vrata, kako bi bio vidljiv i kad su vrata otvorena.

3.11 Boja

Kao pomoć slabovidnim osobama, vratna krila ili dovratnici mogu biti obojeni kontrastnom bojom u odnosu na okolni zid.

4. POSTOJEĆE GRADNJE

Preporuča se zamijeniti teška zaokretna, automatskim vratima.

Otvori vrata uži od 0,75m trebaju biti prošireni. Zaokretna vrata na izbačaj mogu se upotrijebiti za lagano povećanje otvora.


Bilješka:
1 Kvake s polugom mogu se aktivirati rukom, laktom ili na neki drugi način.

 

 

 

 

 

 

II. PROBLEMI ARHITEKTONSKOG PROJEKTIRANJA

9. HODNICI

 

1. IDENTIFIKACIJA PROBLEMA

Dugi i uski hodnici koji stvaraju poteškoće u orijentaciji.

2. NAČELO ZA PLANIRANJE

Omogućti dobro dimenzionirane hodnike koji će služiti prolasku i manevriranju osoba u invalidskim kolicima.

3. PROJEKTNA RAZMATRANJA

3.1 Općenito

Široki hodnici su korisni za osobe u invalidskim kolicima, razne servise, prostore s jakim prometom, itd.

3.2 Širina

Najmanja neometana širina hodnika koji se ne koristi za veliki promet je 0,90m. Ta širina omogućuje skretanje pod kutom od 90° (sl. 1).

Neometana širina javnog hodnika mora biti najmanje 1,50m. Preporuča se širina od 1,80m 2 (sl. 2)

Za skretanje pod kutom od 180°, najmanji prostor za prolaz mora biti kako je prikazano na slici 3.

Širina hodnika mora omogućavati skretanje kroz vrata postavljenim uzdužno (sl. 2 i 4).

3.3 Prepreke

Prepreke koje strše u prostor hodnika, kao što su slavine za vodu ili javne telefonske govornice, treba postaviti izvan puta kretanja - u proširenja ili u mrtve kutove (sl. 5).

Viseći znakovi i prepreke trebaju biti postavljeni na visinu od najmanje 2,00m (sl. 6).

3.4 Površina

Promjene razine podloge više od 13mm moraju završavati kosinom.

Površina poda mora biti ravna i neklizajuća. Sagovi trebaju biti sigurno učvršćeni.

4. POSTOJEĆE GRADNJE

Ako je moguće, uski hodnici trebaju biti prošireni u cijeloj dužini. Inače, treba u odgovarajućim razmacima duž hodnika napraviti proširenja za mimoilažanje.

Najmanja širina proširenja za mimoilaženje mora biti 1,50m, a minimalna dužina 2,40m.

U vrlo ograničenim prostorima, viseći znakovi ili prepreke mogu se postaviti na 1,95m.

 


Sl. 1


Sl. 2


Sl. 3


Sl. 4


Sl. 5


Sl. 6

II. PROBLEMI ARHITEKTONSKOG PROJEKTIRANJA

10. KUPAONICE I ZAHODI

 

1. IDENTIFIKACIJA PROBLEMA

Nedostatak prostora unutar kupaonice ili zahoda.

Loše oblikovanje i pozicioniranje naprava i uređaja.

Slavine kojima je teško rukovati.

2. NAČELO ZA PLANIRANJE

Osigurati dovoljno pristupačnog prostora unutar kupaonice ili zahoda, te omogućiti jednostavno korištenje svih naprava i uređaja.

3. PROJEKTNA RAZMATRANJA

3.1 Općenito

Preporuča se zbog osoba u kolicima da unutar kupaonice ili zahoda bude slobodni krug za manevriranje od 1,50m.

Lakoća prijelaza iz kolica na zahodsku školjku ili bidet ovisi u pristupu. Općenito, postoje četiri razna pristupa:

(a) Paralelni pristup je najlakši (sl. 1).

(b) Dijagonalni pristup je težak (sl. 2).

(c) Okomiti pristup je također težak (sl. 3).

(d) Frontalni pristup je najteži i traži posebnu pozornost (sl. 4).

3.2 Javni zahodi

U svakom javnom zahodu bi trebao postojati barem jedan pregradak za svaki spol za pokretne osobe s invaliditetom.

U svakom javnom zahodu bi trebao postojati barem jedan unisex pregradak za osobe u invalidskim kolicima.

Pristupačni zahodi trebaju biti obilježeni međunarodnim znakom pristupačnosti. Nije potrebno isticanje posebnog znaka, ako su svi zahodi pristupačni.

Vrata se moraju otvarati prema van, osim ako u zahodskom pregratku ima dovoljno mjesta.

3.3 Specijalni javni zahodi

Uvijek se preporučuje u javnim objektima postavljanje posebnog unisex zahoda, čak i kad su svi zahodi za oba spola pristupačni. Tako se omogućuje osobi s invaliditetom asistencija osobe suprotnog spola.

Specijalni javni zahodi moraju biti označeni međunarodnim znakom pristupačnosti. No, oni ne smiju biti jedini pristupačni zahodi.

U posebnim javnim zahodima mora biti i zahodska školjka i umivaonik.

Veličina i izvedba specijalnog javnog zahoda mora odgovarati minimalnim zahtjevima sa slike 5.

3.4 Kupaonice i zahodi u stambenim objektima

Kupaonice i zahodi u stambenim objektima uključuju one u privatnim objektima, zdravstvenim ustanovama, studentskim domovima i drugim stambenim objektima.

Kupaonice u stambenim objektima obično imaju zahod, bidet, umivaonik i tuš ili kadu.

U zajedničkim kupaonicama i zahodima (naprimjer u studentskim domovima)

(a) Potreban je samo jedan pristupačan umivaonik po jednoj zajedničkoj kupaonici.

(b) Barem jedan tuš i jedan zahod moraju biti prilagođeni osobama u kolicima.

Kako bi se uštedio prostor u privatnim stanovima:

(a) Popločani pod uz kadu se može koristiti kao prostor za tuširanje.

(b) Sjedalica u tuš kabini se može koristiti kod tuširanja ili pranja ruku.

Veličina i izvedba kupaonice i zahoda u stambenom objektu mora odgovarati minimalnim zahtjevima sa slike 6.

3.5 Uređaji i naprave u kupaonici i zahodu

1. Zahodske školjke

Veličina i izvedba zahodske školjke i zahoda mora odgovarati minimalnim zahtjevima sa slika 7 i 8.

Rub sjedišta zahodske školjke mora biti između na visini 0,45 i 0,50m od poda 1.

Razmak između centralne osi zahodske školjke i susjednog zida mora biti 0,45-0,50m, ako postoji rukohvat.

Rukohvati moraju biti montirani na najbliži susjedni zid zahodskoj školjki ili ugrađeni u pod sa strane sjedišta 2. Ako nema vodokotlića, rukohvati moraju biti montirani na zidu iza zahodske školjke.

Rukohvat mora biti montiran na zid u visini između 0,85 i 0,95m od razine poda.

 

Vodokotlić i toaletni papir moraju biti postavljeni na visinu između 0,50 do 1,20m.

Preporučljivo je postaviti vodokotlić tako da pristupačna sklopka za vodu bude okrenuta prema slobodnoj strani zahodske školjke.

Preporučljive su zahodske školjke pričvršćene na zid.

2. Umivaonici

Dimenzija umivaonika mora odgovarati minimalnim zahtjevima sa slike 9.

Umivaonik mora biti na visini od 0,80-0,85m od razine poda.

Razmak između centralne osi umivaonika i susjednog zida mora biti najmanje 0,45m.

Umivaonik se može pomaknuti od zida prema naprijed 0,15-0,20m.

Iznad umivaonika ne smiju biti police.

3. Kade

Općenito, osobama u invalidskim kolicima je teško koristiti kadu, osim ako nemaju pomoć druge osobe.

Dimenzija kade mora odgovarati minimalnim zahtjevima sa slike 10.

Minimalne dimenzije kade su 0,60 x 1,70m.

Visina ruba kade mora biti između 0,45 i 0,50m od poda.

Sjedalica u kadi ili sjedalica u visini ruba kade mora biti na strani kade koja je okrenuta glavi 1.

Rukohvat mora biti montiran na zid u visini između 0,85 i 0,95m od razine poda 2.

Preporučuju se kade s utorom za vrh stopala.

4. Tuševi

Veličina prostora za tuš mora odgovarati minimalnim zahtjevima sa slika 11 i 12.

Sjedalica u prostoru za tuširanje mora biti između 0,45 i 0,50m od poda 1 i mora biti postavljena tako, da se jednostavno može tuširati glava.

Sjedalica u prostoru za tuširanje mora biti sklapajuća s pantima ili se mora moći maknuti. Ne smije biti na sklapanje pomoću opruge.

Rukohvat treba postaviti na zid nasuprot sjedištu i na zid okrenut leđima u visini između 0,85 i 0,95m.

Otvori za odvodnju trebaju se nalaziti u kutu prostora za tuširanje, kako bi se mogli koristiti gumeni podlošci protiv klizanja

Pod prostora za tuširanje smije biti niži najviše 20mm od poda okolnog prostora.

Prostor za tuširanje treba imati zaobljeni prag ne viši od 13mm od razine poda.

5. Bideti

Dimenzije bideta moraju odgovarati minimalnim zahtjevima sa slike 8.

Gornji rub bideta mora biti između 0,45 i 0,50m od poda 1.

Razmak između centralne osi bideta i susjednog zida mora biti barem 0,45m.

Preporučljivi su bideti pričvršćeni na zid.

6. Pisoari (sl. 13)

U javnom zahodu treba postojati barem jedan pristupačan pisoar.

Sa svake strane pisoara treba biti slobodan prostor.

Najpristupačniji pisoar je onaj pune visine.

Pisoari s isturenim donjim dijelom školjke trebaju biti postavljeni na visinu 0,45m od razine poda.

3.6 Vrata kupaonice i zahoda

Širina slobodnog prolaza kroz vrata mora biti barem 0,75m.

Vrata se moraju moći zaključati iznutra, a u hitnim slučajevima, otključati izvana.

Bez obzira na vrstu vrata, za omogućavanje njihovog zatvaranja, treba biti s unutarnje strane postavljena kvaka. Druga kvaka se treba nalaziti s vanjske strane (vidi: Vrata).

3.7 Dodatna oprema

Sva dodatna oprema, kao što su držači za sapune, ručnike i toalene papire, treba biti postavljena u visini između 0,50 i 1,20m od razine poda.

3.8 Rukohvati

Zbog sigurnosti i pomoći osobama s invaliditetom, kraj zahodskih školjka, kada i tuševa, trebaju biti postavljeni rukohvati 2.

Promjer rukohvata mora biti između 30 i 40mm.

Rukohvati montirani u zid moraju od njega biti odmaknuti između 35 i 45mm.

Rukohvati trebaju biti čvrsto fiksirani, moraju moći podnijeti veliku težinu, te imati neklizajuću površinu. Grbava površina obično spriječava klizanje.

3.9 Zrcala

Zrcala moraju odgovarati i stajaćim i sjedećim osobama. Mogu se koristiti nisko postavljena zrcala ili ona nagnuta prema dolje.

Donji rub zrcala mora biti na maksimalnoj visini 1,00m od površine poda.

3.10 Slavine

Preporučuje se korištenje jednoručnih mješalica kojima se jednostavno rukuje rukom ili laktom. Slavine s gumbom za aktivaciju su isto tako dobre.

Slobodan prostor između slavine i bilo koje susjedne vertikalne površine ne smije biti manji od 35mm.

Razmak između dviju slavina ne smije biti manji od 0,20m.

Lijeva slavina mora biti povezana s dotokom vruće vode.

Za uporabu u kadama i tuševima, preporučuju se tuš slavine s ručkom i elastičnom cijevi dugom barem 1,50m. Mogu biti predviđene za držanje u ruci ili fiksirane na podesivu visinu 1,20-1,80m od razine poda.

 


Sl. 1


Sl. 2


Sl. 3


Sl. 4


Sl. 5


Sl. 6


Sl. 7


Sl. 8.


Sl. 9


Sl. 10


Sl. 11


Sl. 12


Sl. 13

3.11 Podovi

Kupaonice i zahodi ne smiju imati stube na vratima. Nagib poda mora biti što manji.

Pragovi se trebaju izbjegavati. Kad se, pak, ne mogu izbjeći, maksimalna visina može biti 20mm (vidi: Vrata).

Podovi moraju biti osigurani protiv klizanja i jednostavni za čišćenje.

Podovi moraju imati dobru odvodnju, a materijal od kojega je načinjena površina poda treba biti otporan na vodu.

3.12 Alarm

Kupaonice i zahodi moraju imati alarmni uređaj.

3.13 Cijevi

Sve izložene cijevi s vrućom vodom moraju biti izolirane ili prekrivene.

Preporuča se da sve cijevi budu unutar zidova.

4. POSTOJEĆE GRADNJE

4.1 Javni zahodi

U pristupačnim objektima treba postojati barem jedan pristupačan unisex zahod na jedan zahodski čvor (vidi: Tipovi zgrada).

4.2 Zahodska kabina

Kako bi se dobio pristupačan zahod, treba spojiti dva susjedna pregradka i ukloniti zid između njih i jednu zahodsku školjku. Valja voditi računa kako preostali broj kabina mora biti dovoljan za predviđeni broj korisnika.

4.3 Pisoari

Ako postoji pristupačan pisoar, postojeće visoko postavljene ne treba mijenjati.

Jedan pisoar unutar javnog zahoda treba spustiti.

4.4 Predprostor pred zahodima

Ako je predprostor uzak, treba zamijeniti vrata automatskima ili postaviti vrata na izbačaj.

Vrata koja smetaju manevriranju treba skinuti, ako ne ometaju privatnost.

4.5 Rukohvati

Ako rukohvati nisu bili predviđeni za postojeću konstrukciju, zidove treba pojačati kako bi mogli podnijeti opterećenje.

4.6 Dodatna oprema

Ako je pristupačna, dodatna oprema u kupaonici i zahodu može se nalaziti do visine od 1,40m.

4.7 Zrcala

Ako su postojeća zrcala previsoka, mogu se nagnuti. Zrcala pune visine mogu se postaviti na drugi zid.


Bilješke:

1 Zahodske školjke, bideti, sjedalice u prostorima za tuširanje i na kadama moraju biti u istoj visini kao i sjedište invalidskih kolica. To je obično 0,45-0,50m od razine poda.

2 Rukohvati se izrađuju u različitim dimenzijama i oblicima. Mogu biti pričvršćeni na zid ili u pod. Postoje i rukohvati na uvlačenje.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

TIPOVI ZGRADA

 

1. IDENTIFIKACIJA PROBLEMA

Nedostatak pristupačnosti za osobe s invaliditetom, ovisno o tipu zgrade.

2. NAČELO ZA PLANIRANJE

Omogućiti što je više moguće, pristupačnost javnih objekata za sve ljude.

3. PROJEKTNA RAZMATRANJA

3.1 Općenito

Objekti koji trebaju biti pristupačni osobama s invaliditetom su javne zgrade, vladine ustanove i uredi, uredske zgrade, stambeni objekti, objekti namijenjeni trgovini, zdravstvene i obrazovne ustanove, restorani, objekti za rekreaciju, vjerski objekti, te svi oni objekti koje općenito koristi javnost.

Osim ako nije naglašeno kako slijedi, samo objekti za privatnu namjenu, kao što su stanovi, klubovi, uredi, studiji, itd. ne moraju odgovarati zahtjevima za pristupačnost za osobe s invaliditetom.

Barem jedan ulaz kod pristupačnih zgrada mora biti namijenjen osobama u invalidskim kolicima. Pristupačni ulaz(i) na novim zgradama moraju biti glavni ulaz(i) namijenjeni javnosti.

Ako u čekaonicama, barovima, izložbenim, prodajnim ili servisnim prostorima postoje automati za prodaju karata, pića i sl. oni moraju biti pristupačni za osobe s invaliditetom, uglavnom ljude u kolicima.

Svi radni prostori u kojima bi mogle biti zaposlene osobe s fizičkim invaliditetom, trebaju biti pristupačni.

Kod svakog zahodskog čvora treba biti predviđen barem jedan unisex zahod za osobe u invalidskim kolicima.

3.2 Stambene zgrade

Privatni stanovi ne trebaju biti pristupačni za invalidska kolica. Međutim, kako bi se omogućilo primanje osoba s invaliditetom u goste, poželjno je uzeti u obzir barem minimalne zahtjeve za pristupačnošću.

U novim stambenim zgradama koje se grade za prodaju, treba uzeti u obzir propise o pristupačnosti za osobe s invaliditetom. Broj stambenih jedinica namijenjenih osobama u invalidskim kolicima treba biti predviđen u mjeri jedne jedinice za broj tipične populacije od 1000 1.

 


Sl. 1


Sl. 2

3.3 Uredske zgrade

Nove uredske zgrade moraju biti što je više moguće pristupačne, kako bi se svi ljudi mogli njima koristiti i kako ne bi moglo biti prepreka zapošljavanju osoba s invaliditetom.

Nove uredske zgrade do jednog kata bez dizala ne trebaju biti pristupačne osobama u invalidskim kolicima. Ako postoji uredski prostor u prizemlju, on treba biti pristupačan.

Kod malih uredskih zgrada, gdje je zbog ograničenog prostora nemoguće napraviti pristupačan zahod na svakom katu, jedan pristupačan zahod može biti predviđen za cijelu zgradu. Takav zahod mora biti do pristupačnog dizala.

Kad je uredska zgrada podijeljena na više zakupaca, zahodi za osobe u invalidskim kolicima trebaju se nalaziti na svakom katu.

3.4 Objekti trgovačke namijene

Propisi o pristupačnosti za kupce u invalidskim kolicima treba se odnositi na sve nove velike specijalizirane dućane veće od 100m2. 2 U manjim dućanima treba primijeniti propise gdje je god to moguće.

U velikim robnim kućama na više etaža i u supermarketima trebaju postojati pristupačna dizala koja će omogućiti pristup na sve katove ljudima u invalidskim kolicima i osobama s poteškoćama u mobilnosti.

Prostori za izlaganje robe u pristupačnim dućanima trebaju biti što je moguće više prilagođeni osobama u invalidskim kolicima. Iznad visokih polica treba postaviti nagnuta zrcala zbog bolje preglednosti.

U pristupačnim dućanima za prodaju odjeće, barem jedna kabina za probu mora biti takva da omogućuje okretanje invalidskih kolica od 360°.

3.5 Dvorane za okupljanje

U ovu kategoriju pripadaju kina, kazališta, predavaonice, gledališta u sportskim objektima i druge dvorane za okupljanje s fiksnim sjedalima.

Broj predviđenih mjesta u gledalištu za ljude u invalidskim kolicima može se pretpostaviti prema slijedećoj tabeli:

Broj sjedala u gledalištu

Broj predviđenih mjesta za invalidska kolica

do 600

t.j. 1/100

do 1000

6 + 2

više od 1000

8+1 za svakih dodatnih 1000 sjedala

Zbog osoba u kolicima i osoba s ograničenom mobilnošću, treba omogućiti da neka sjedala na krajevima redova imaju naslone za ruke koji se mogu preklopiti ili izvaditi.

Mjesta predviđena za invalidska kolica moraju biti na krajevima redova i razmještena na više lokacija u gledalištu (sl. 1).

3.6 Restorani i restorani sa samoposluživanjem

Novi restorani ili dijelovi novih restorana i prostora za posluživanje jela trebaju biti što je više moguće pristupačni osobama u invalidskim kolicima.

U restoranima-samoposluživanjima pultovi za poslužavnike i blagajne trebaju biti postavljeni na približnu visinu od 0,90m od poda. Police s hranom treba postaviti do maksimalne visine 1,20m (sl. 2).

Konzolni stolovi ili stolovi s ravnim nogama na svakom kutu su bolji nego oni s centralnom nogom, a koji mogu onemogućiti pristup osobama u invalidskim kolicima.

Ugrađeni stolci i visoki stolovi nisu pogodni osobama u invalidskim kolicima. Treba postaviti i niske stolove.

3.7 Hoteli

Barem jedna soba u svakom hotelu ili motelu mora biti pristupačna osobama u invalidskim kolicima. Kupaonice koje su povezane s tim sobama moraju biti potpuno prilagođene. Transfer na zahodsku dasku mora biti omogućen sa strane.

Gdje je to moguće, sobe namijenjene gostima u invalidskim kolicima trebaju biti u prizemlju zbog lakše evakuacije u slučaju požara.

3.8 Bolnice i zdravstvene ustanove

Svi ulazi moraju biti pristupačni za invalidska kolica.

Zbog pacijenata, posjetitelja i osoblja s invaliditetom, sve prostorije moraju biti pristupačne.

Sve ambulante na svim etažama moraju biti pristupačne.

Svi zahodi za pacijente trebaju biti pristupačni za invalidska kolica.

Svi upravni dijelovi moraju biti pristupačni osoblju u invalidskim kolicima.

3.9 Zgrade obrazovnih ustanova

Svi obrazovni, upravni i opći prostori moraju biti pristupačni osobama u invalidskim kolicima.

Treba prilagoditi predavaonice i auditorije koje imaju stube (vidi gornju tabelu).

Osim onih u studentskim domovima ili stambenim objektima, treba postojati barem jedan pristupačan unisex zahod unutar svakog objekta.

Svi objekti za rekreaciju moraju, koliko je god to moguće, biti pristupačni osobama s invaliditetom.

Škole za fizičku kulturu, policijska i vojna učilišta i vježbališta, te drugi prostori koji zahtijevaju punu fizičku sposobnost, ne trebaju biti prilagođeni za osobe s invaliditetom. Prilagodbe moraju, međutim, biti učinjene za osobe s invaliditetom koje pripadaju administrativnom osoblju.

3.10 Knjižnice

Sve police s knjigama trebaju biti pristupačne.

Svi prostori i uređaji u knjižnici moraju biti pristupačni.

Treba predvidjeti posebnu čitaonicu za slijepe osobe i osobe s oštećenjem sluha koje trebaju pomoć pri čitanju.

3.11 Sportski objekti

Sportske dvorane moraju biti pristupačne osobama u invalidskim kolicima koliko god je to moguće.

Barem jedna prostorija za tuširanje, barem jedan zahod i barem jedna garderoba trebaju biti pristupačni osobama u invalidskim kolicima.

Treba predvidjeti mjesta u gledalištu namijenjena osobama u invalidskim kolicima kako je navedeno u gornjoj tabeli.

3.12 Javni objekti

Sve javne objekte koje koriste pješaci, kao što su banke, dućani, prostori za čekanje, carinski prostori, dvorane za preuzimanje prtljage, prijavne dvorane, uredi za informacije, itd. trebaju biti pristupačni osobama u invalidskim kolicima gdje god je to moguće.

U autobusnim, aerodromskim, željezničkim i brodskim terminalima trebaju biti uz predviđena sjedeća, i mjesta za osobe u invalidskim kolicima.

 

3.13 Industrijski objekti

Prilagodbe za zaposlenike koji su osobe s invaliditetom izravno su vezane uz posao koji one obavljaju. U tvornicama teške industrije ne treba činiti prilagodbe za osobe s invaliditetom.

Prilagodbe za osobe s invaliditetom treba uključiti u projekte novih tvornica lake industrije, gdje te osobe mogu biti zaposlene.

4. POSTOJEĆE GRADNJE

U skladu s gore navedenim propisima, mora se u najvećoj mogućoj mjeri omogućiti pristupačnost za sve osobe.

Veliki je izazov naći alternativno rješenje ili neku drugu novu metodu koja se ne bi kosila s konzervatorskim zahtjevima kod zaštićenih objekata, gdje je nemoguće izvršiti adaptacije za osobe s invaliditetom bez narušavanja povijesnog karaktera. Međutim, u svakom slučaju karakter povijesnog zdanja treba očuvati. Zabranjeno je bilo kakvo modificiranje koje ozbiljno narušava karakter, materijal, prostor ili svrhu.


Bilješke:

1 Ovaj broj je samo pretpostavka, temeljena na zbroju predloženih mjera za pitanja stanovanja iznesenih na stranici 418 u knjizi "Designing for the Disabled" autora Selwyna Goldsmitha. Svaka lokalna uprava u skladu sa svojim potrebama treba odrediti točan broj i razmještaj stambenih jedinica za osobe s invaliditetom, uglavnom osoba u invalidskim kolicima.

2 Ovaj broj je samo pretpostavka, temeljena na istom izvoru.

IV. KONTROLNA LISTA ZA IZVRŠENJE

 

Dio 1/3

1. dio : 2. dio : 3. dio

Tekst u kurzivu se odnosi samo na postojeće konstrukcije.
1. PREPREKE

Pitanje


Moguća rješenja


Mogu li slijepe osobe detektirati svojim štapom sve stršeće objekte na pješačkoj stazi?

Maknuti ili blokirati objekte koji strše.
Postaviti upozoravajuće taktilno označavanje površine prošireno najmanje 0,60 m od mjesta koju ta prepreka projicira na površinu.

Jesu li sve viseće prepreke postavljene na visinu od najmanje 2,00m (1,95m)?

Postaviti oko prepreke graničnik visok 0,10m.
Postaviti neki objekt kojeg se lako detektira štapom na površinu ispod nisko postavljene viseće prepreke.

Može li slabovidna osoba lako uočiti sve prepreke na putu?

U visini očiju označiti prepreke trakom koja ima pruge duge barem 0,30m u kontrastnim bojama.


2. SIGNALIZACIJA

Pitanje


Moguća rješenja


Jesu li pristupačni prostori označeni međunarodnim znakom pristupačnosti?

Označiti pristupačne prostore međunarodnim znakom pristupačnosti.

Postoje li smjerokazi koji upućuju na lokaciju pristupačnih prostora?

Postaviti smjerokaze.

Jesu li karte, informativni panoi i znakovi na zidovima postavljeni na visinu između 0,90 do 1,80m?

Prilagoditi visinu znakova ako su postavljeni previsoko ili prenisko.

Jesu li znakovi jasni, jednostavni i lako čitljivi?

Obojiti urezani tekst.
Promijeniti znakove.

Mogu li se boje na znaku lako razlikovati?

Upotrijebiti kontrastne boje.

Je li površina znaka tako napravljena kako bi se spriječio odbljesak?

Upotrijebiti nereflektirajuću površinu.

Je li uz znak postoji dodatak s reljefnim slovima ili u Brailleovom pismu?

Dodati reljefna slova ili Brailleovo pismo.

Je li veličina slova proporcionalna udaljenosti s koje se ona čitaju?

Promijeniti veličinu slova.


3. URBANA OPREMA

Pitanje


Moguća rješenja


Ometa li urbana oprema slobodni prolaz pješaka?

Promijeniti lokaciju urbane opreme.
Taktilnim oznakama označiti lokaciju urbane opreme.

Odmorišta
Jesu li odmorišta predviđena u regularnim razmacima?


Napraviti odmorišta u pravilnim razmacima od 100 do 200m.

Postoji li dodatni prostor uz klupe za invalidska kolica?

Preurediti razmještaj sjedišta kako bi se dobio dodatni prostor od barem 1,20m.

Jesu li sjedeća mjesta na javnim površinama u visini između 0,45 i 0.50m?
Jesu li ploče stolova na javnim površinama u visini između 0,75 i 0,90m?
Je li prostor za koljena kod pristupačnih stolova visok barem 0,70m, širok 0,85m i dubok 0,60m?

Preurediti ili zamijeniti sjedala i stolove koji su ili preniski ili previsoki.

Javne telefonske govornice
Postoji li barem jedan telefon pristupačan korisnicima u invalidskim kolicima?

Povećati ili prilagoditi jednu telefonsku govornicu.

Je li barem jedan telefon opremljen slušnim aparatom i pojačalom?

Postaviti slušni aparat i pojačalo.

Jesu li brojke na telefonu uzdignute kako bi ih se moglo identificirati dodirom?

Postaviti telefon s gumbima s uzdignutim brojevima.

Je li prorez za ubacivanje novčića ili telefonskih kartica postavljen do maksimalne visine od 1,20m (1,40m)?

Postaviti prorez niže.

Jesu li pristupačni uređaji označeni?

Postaviti znakove.

Poštanski sandučići
Je li visina proreza za pisma postavljena do maksimalne visine od 1,20 m (1,40 m)?


Prilagoditi visinu proreza.

Zdenci s pitkom vodom
Jesu li štrcaljke s pitkom vodom postavljene na približnoj visini 0,90m?
Može li se kontrolnim uređajima jednostavno rukovati stisnutom šakom?


Sniziti previsoke zdence s pitkom vodom.
Postaviti zdence s štrcaljkama u dvije razine.
Zamijeniti kontrolne uređaje.


4. STAZE

Pitanje


Moguća rješenja


Je li staza slobodna od prepreka?

Maknuti ili premjestiti prepreke.
Upozoriti na prepreke taktilnim oznakama.

Ima li na putu prolaska stuba ili stubišta?

Omogućiti alternativni pristupačni put.
Napraviti rampu.

Je li put prolaska lako uočljiv?

Nastaviti prirodne linije upozorenja.
Postaviti taktilne pojase za upozorenje.
Kod promijene smjera staza treba napraviti područja taktilnog označavanja od barem 0,90 x 0,90m.
Postaviti taktilne oznake radi upozorenja na rampe na pločnicima, stube, rampe i prepreke.

Je li staza široka barem 0,90m?

Proširiti stazu.
Ukloniti prepreke i zelenilo koje ometaju širinu staze.

Je li površina ravna, glataka i protuklizna?
Ima li staza različitu boju i teksturu od susjednih površina?

Zamijeniti šljunčanu stazu s površinom uniformne strukture.
Popraviti rupe i neravnine.
Postaviti na sklisku stazu gumene elemente s teksturom.

Jesu li otvori za kanalizaciju postavljeni izvan pješačke staze?
Jesu li rešetke u istoj razini sa stazom?
Jesu li otvori na rešetkama uski, ne širi od 13mm?

Premjestiti rešetke izvan puta prolaska.

Rešetke izravnati s površinom staze.
Promijenite rešetke s onima drugog tipa.

Štite li uzdignuti rubovi staze?
Postoje li prepreke koje odvajaju stazu od zelenih površina, bazena i nasada?

Postaviti rubnike uz stazu minimalne visine 0,15m.

Smetaju li biljke pješačkim stazama?
Jesu li biljke opasne?
Jesu li upotrebljene biljne vrste opasne za površinu staze?

Promijeniti biljne vrste.
Premjestiti biljke.
Stalno čistiti površinu staze.
Postaviti znakove za upozorenje.


5. RAMPE NA PLOČNICIMA

Pitanje


Moguća rješenja


Jesu li postavljene rampe na pločnicima kako bi se savladala razlika u visini između kolnika i pješačke staze kod:
  * Pješačkih prijelaza?
  * Parkirnih ugibališta?
  * Pristupačnih parkirnih mjesta?
  * Ulaza u objekte?

Postaviti rampe na pločnicima.
Spustiti uski pločnik do razine kolnika.

Jesu li rampe na pločnicima postavljene na svakom uglu križanja ulica?
Gleda li svaka rampa na pločniku prema drugoj rampi na pločniku na drugoj strani ceste?

Postaviti rampe na pločnicima.

Mogu li se rampe na pločnicima lako uočiti?

Načiniti rampe na pločnicima s teksturnom površinom u boji.
Postaviti taktilne pojaseve za upozorenje za pomoć kod lociranja rampe na poločniku.

Jesu li rampe na pločnicima postavljene izvan uobičajenog toka pješaka?

Proširiti stazu.
Postaviti malu izgrađenu rampu.

Imaju li rampe na pločniku maksimalni nagib do 1:12 (1:10)?

Prepraviti ili promijeniti strme, nesigurne rampe na pločnicima.


6. PJEŠAČKI PRIJELAZI

Pitanje


Moguća rješenja


Je li površina ceste kod pješačkih prijelaza ravna, te s površinom koja nije skliska?

Napraviti površinu koja se ne kliže.

Može li se površina ceste kod pješačkih prijelaza lako uočiti?

Označiti površinu ceste kod pješačkih prijelaza obojenim trakama.

Jesu li postavljeni semafori za pješake?

Postaviti pješačke semafore.

Imaju li semafori i svjetlosne i zvučne signale?

Postaviti semafore sa zvučnim i svjetlosnim signalima.

Je li minimalni interval podešen za prelazak najsporije osobe?

Produžiti interval potreban za prijelaz.

Je li pozivno tipkalo postavljeno do maksimalne visine od 1,20m?

Postaviti pozivno tipkalo do maksimalne visine od 1,20m.

Imaju li pješački otoci pješačku stazu spuštenu na razinu kolnika?
Je li minimalna širina staze barem 1,50m?

Spustiti stazu, široku barem 1,50m, do razine kolnika.

IV. KONTROLNA LISTA ZA IZVRŠENJE

Dio 2/3

1. dio : 2. dio : 3. dio

Tekst u kurzivu se odnosi samo na postojeće konstrukcije.


7. PARKIRALIŠTA

Pitanje


Moguće rješenje


Postoje li pristupačna parkirališna mjesta?
Je li broj pristupačnih mjesta za parkiranje dovoljan?
Jesu li određena mjesta dovoljno široka?

Ponovno iscrtati mjesta za parking kako bi se dobio dovoljan broj mjesta.
Spojiti dva parkirališna mjesta kako bi se dobilo jedno pristupačno.
Spojiti tri parkirališna mjesta kako bi se dobila dva pristupačna.

Jesu li pristupačna mjesta za parkiranje locirana što je bliže moguće pristupačnim dizalima ili elevatorima?

Odrediti parkirališna mjesta blizu dizalima.

Jesu li pristupačna mjesta za parkiranje na udaljenosti do 50,00m od ulaza u objekt?

Napraviti parkirališna mjesta dovoljno blizu pristupačnim ulazima.
Napraviti parkirna ugibališta blizu pristupačnim ulazima.

Je li minimalna visina unutrašnjeg parkirališnog mjesta 2,40m?

Prilagoditi visinu parkirališnog mjesta.
Omogućiti vani alternativno mjesto za parkiranje kombija osoba s invaliditetom.

Povezuju li rampe na pločnicima pristupačna mjesta za parkiranje i pločnik?

Načiniti rampe na pločnicima.

Ako nema pločnika, može li se prostor za parkiranje razlučiti od pješačke staze?

Provesti taktilno označavanje široko barem 0,60m kako bi se odvojila staza od područja za motorna vozila.
Postaviti graničnike za kotače.
Upotrijebiti stupiće.

Jesu li pristupačna mjesta označena međunarodnim znakom pristupačnosti?
Postoji li procedura koja omogućuje kažnjavanje zlouporabe korištenja pristupačnih mjesta za parkiranje namijenjenih osobama s invaliditetom?

Postaviti znakove.

Postoji li parkirno ugibalište široko 3,60m unutar 30,00m od ulaza u objekt?

Napraviti parkirno ugibalište.

Ako je oko parkirnog ugibališta pločnik, postoji li rampa na pločniku koja vodi na stazu?

Načiniti rampu na pločniku.

Jesu li slijepe osobe upozorene ako parkirno ugibalište nema pločnik?

Provesti taktilno označavanje široko barem 0,60m kako bi se odvojila staza od područja za motorna vozila.
Postaviti graničnike za kotače.
Upotrijebiti stupiće.

Je li parkirno ugibalište označeno znakom?

Postaviti znak.

Je li pristupačan put od parkirnog ugibališta do glavnog ulaza?

Napraviti pristupačan put.
Omogućiti drugi ulaz, pristupačan s parkirnog ugibališta.


8. RAMPE

Pitanje


Moguće rješenje


Postoji li rampa uz stube ili stubište?

Načiniti rampu.

Je li nagib rampe veći od 1:20?
Jesu li strmije rampe u skladu s propisima?

Preprojektirati ili premjestiti rampu.
Produžiti rampu kako bi se smanjio nagib.

Postoji li podest dug barem 1,20m, na svakih 10,00m, na svakoj promjeni smjera, te na vrhu i dnu svake rampe?

Preprojektirati ili premjestiti rampu.

Jesu li rampe s visinskom razlikom 0,45m ili većom osigurane s obje strane?

Postaviti ogradu.

Imaju li široke rampe (više od 3,00m) rukohvate u sredini?

Postaviti rukohvat u sredini gdje god je to potrebno.

Je li rampa široka barem 0,90m?

Proširiti rampu.

Je li površina rampe neklizajuća?

Postaviti na površinu protuklizni materijal.

Je li površina rampe slobodna od prepreka?

Maknuti prepreke.

Može li se lokacija rampe jasno učiti?

Postaviti obojene trake taktilnih oznaka široke barem 0,60m na svakoj promjeni smjera, te na vrhu i dnu podesta.


9. DIZALA

Pitanje


Mogući odgovori


Postoji li pristupačan put do dizala?
Jesu li pristupačne sve etaže koje su otvorene javnosti?

Postaviti rampu ili elevator ako postoje samo stube.

Jesu li minimalne unutarnje dimenzije kabine dizala u stambenom objektu 1,00 x 1,30m (0,95 x 1,25m)?

Povećati dimenzije dizala.
Postaviti novu kabinu

Je li širina otvora vrata najmanje 0,80m (0,75m)?

Proširiti otvor vrata.
Postaviti nova vrata.

Ima li kabina dizala rukohvate na tri strane?

Postaviti rukohvate.

Jesu li rukohvati postavljeni na visinu između 0,80 i 0,85m?

Korigirati visinu rukohvata.

Je li maksimalna tolerancija razmaka između poda kabine i kata prilikom zaustavljanja 20mm?

Podesiti toleranciju zaustavljanja.

Je li upravljačka ploča postavljena na visinu između 0,90 i 1,20m (ne viša od 1,40m)?

Promijeniti visinu na kojoj je upravljačka ploča.

Jesu li gumbi za upravljanje veliki i s reljefnim brojkama?

Promijeniti upravljačku ploču.
Postaviti gumbe s reljefnim ili Brailleovim brojevima.

Jesu li gumbi za poziv dizala postavljeni na visinu između 0,90 i 1,20m (ne više od 1,40m)?

Promijeniti visinu na kojoj su postavljeni gumbi za poziv.

Najavljuje li dizalo dolazak na etažu zvučnim i svjetlosnim signalom?

Postaviti zvučni i svjetlosni signal.

Je li površina poda protuklizna?

Promijeniti površinu poda.

Mogu li se vrata dizala lako uočiti?

Promijeniti boju vrata.

Ima li interkom u slučaju opasnosti mogućnost glasovnog komuniciranja?

Promijeniti interkom.

Ima li interkom taktilna (ili na Brailleovim znakovima) objašnjenja?

Dodati jednostavna taktilna objašnjenja.

Je li interval otvaranja i zatvaranja vrata dovoljno dug?

Ugraditi uređaj koji odgađa zatvaranje vrata.

Postoji li na dovratniku vrata dizala broj izveden reljefno ili s Brailleovim znakovima kao pomoć slijepim osobama pri identifikaciji pojedine etaže?

Postaviti taktilne znakove na približnu visinu 1,40m od poda.


10. ELEVATORI

Pitanje


Moguća rješenja


Može li se elevator koristiti bez pomoći druge osobe?

Postaviti jasne upute za uporabu na svakoj razini zaustavljanja.
Postaviti gumb za p
oziv.

Je li maksimalna visina koju mora savladati elevator s platformom 2,50m?

Zamijeniti elevator dizalom.

Je li elevator smješten u zatvorenu konstrukciju kod promjena razina od 1,20m i više?

Smjestiti elevator u zatvorenu konstrukciju.

Je li ostavljena minimalna širina stuba 0,90m, kad je postavljen elevator s platformom koji se kreće po kosini?

Proširiti stube.

Jesu li minimalne dimenzije elevatora 0,90 x 1,20m?

Promijeniti elevator.

Jesu li kontrole postavljene tako da ne prelaze visinu od 1,20m (1,40m)?

Postaviti kontrole niže.


11. STUBE

Pitanje


Moguća rješenja


Je li minimalna širina stuba 0,90m?

Proširiti stube.

Postoji li rukohvat u sredini stuba širokih 3,00m ili više?

Postaviti rukohvat u sredini gdje je potrebno.

Postoji li međupodest koji nije kraći od 1,20m, ako stubište pokriva razliku u visini više od 2,50m?

Preprojektirati stube.

Je li dužina podesta na početku i kraju stubišta ne manja od 1,20m?

Povećati prostor podesta.

Jesu li profili stuba ravni ili zaobljeni?

Podesiti profile.
Dodati na profile trake protiv klizanja.

Imaju li stube protuklizni završni sloj?

Promijeniti završni sloj.

Može li se stubište lako uočiti?

Postaviti obojene trake taktilnih oznaka široke barem 0,60m na vrhu i dnu stubišta, te na svakom međupodestu.
Označiti izlaze za evakuaciju znakovima.


12. OGRADE I RUKOHVATI

Pitanje


Moguća rješenja


Jesu li postavljene zaštitne ograde ili branici oko opasnih područja, ili povišenih platforma viših od 0,40m?

Postaviti zaštitne ograde ili branike.

Jesu li razmaci između uspravnih i vodoravnih elemenata ograde u blizini opasnih područja dovoljno uski?
Jesu li rukohvati na visini 0,85-0,90m?

Promijeniti ogradu.

Mogu li se rukohvati lako uhvatiti?

Promijeniti rukohvate.

Jesu li ograde sigurno učvršćene?

Pojačati učvršćenja.

Jesu li rukohvati horizontalno izbočeni 0,30-0,45m na početku i kraju stubišta ili rampe?

Dodati ili promijeniti rukohvate.

Nalaze li se rukohvati duž cijele rampe ili stubišta?
Jesu li rukohvati postavljeni, osim kod otvora za vrata, kontinuirano uz podeste rampa i stubišta?

Prepraviti ili promijeniti rukohvate.

Jesu li nisko postavljeni prozori na podestima zaštićeni ogradom?

Postaviti ograde.

Je li razmak između rukohvata i glatkog zida barem 40mm, odnosno 60mm kod grubo teksturiranih zidova?
Je li slobodni prostor izmađu gornjeg ruba rukohvata i gornjeg ruba udubine kod rukohvata uvučenih u zid ne manji od 0,15m?

Prilagoditi rukohvat.

Mogu li se rukohvati lako uočiti?

Obojiti rukohvate kontrastnom bojom.
Staviti taktilnu traku za upozorenje kod nužnih izlaza.

IV. KONTROLNA LISTA ZA IZVRŠENJE

 

Dio 3/3

1. dio : 2. dio : 3. dio

Tekst u kurzivu se odnosi samo na postojeće konstrukcije.


13. ULAZI

Pitanje


Moguće rješenje


Jesu li pristupačni glavni ulazi u objekte?

Preprojektirati ulaze kako bi postali pristupačni.

Je li pristup ulazu bez stuba ili stubišta?

Postaviti rampu.

Ima li u objektima s više katova pristupačan ulaz slobodan put do dizala?

Omogućiti slobodan pristup.

Je li pristupačan ulaz lako uočljiv?

Postaviti međunarodni znak pristupačnosti.
Obojiti ulazna vrata u boju koja je kontrastna u odnosu na okolnu površinu.

Jesu li dimenzije ulaznog podesta zadovoljavajuće?

Povećati površinu podesta.

Je li površina podesta ravna i neklizajuća?

Dodati protuklizni završni sloj.

Mogu li ulazna vrata osobe s invaliditetom samostalno otvoriti?

Postaviti lakša vrata.
Promijeniti mehanizam za otvarenje vrata.

Je li čisti otvor vrata širok barem 0,90m?

Proširiti otvor vrata.
Postaviti automatska posmična vrata.
Postaviti zaokretna vrata na izbačaj.


14. PREDSOBLJA I PREDVORJA

Pitanje


Moguće rješenje


Ima li dovoljno prostora za manevriranje između dvojih vratiju?

Povećati prostor predvorja ili predsoblja.
Postaviti automatska posmična vrata.
Postaviti vrata koja se otvaraju u oba smjera.
Maknuti unutarnja ili druga vrata.
Promijeniti smjer otvaranja vrata.


15. VRATA

Pitanje


Mogući odgovori


Mogu li se vrata otvoriti bez mnogo snage?

Postaviti lakša vrata.
Postaviti mehanički uređaj za otvaranje vrata.

Imaju li automatska vrata dovoljno dug interval otvaranja i zatvaranja?

Podesiti interval.

Jesu li gumbi za otvaranje automatskih vrata smješteni na maksimalnu visinu 1,20m (ne više od 1,40m)?

Spustiti lokaciju gumba.

Ima li dovoljno mjesta uz stranu vrata na kojoj je kvaka?

Pomaknuti vrata.
Pomaknuti ili maknuti dio koji smeta.

Postoje li pristupačna vrata uz kružna vjetrobranska vrata ili jednosmjerni propusnik?

Postaviti dodatna posmična ili zaokretna vrata.

Jesu li staklena vrata označena obojenom trakom u visini očiju?

Dodati obojenu traku.

Je li širina unutarnjih vrata na koja se nailazi pod kutom od 90° barem 0,75m?
Je li čista širina unutarnjih vrata barem 0.80m?
Je li kod dvokrilnih vrata širina jednog krila barem 0,80m?

Proširiti otvor vrata.
Postaviti vrata s različitom širinom krila, ili zaokretna vrata na izbačaj.

Jesu li kvake jednostavne za rukovanje jednom rukom?

Postaviti kvake s polugom kojima se lako koristiti i stisnutom šakom.
Postaviti mehanički uređaj za otvaranje vrata.

Imaju li kupaonska i vrata s oprugom za zatvaranje dodatnu ručku?

Postaviti dodatnu ručku.

Je li okov za rukovanje vratima (kvake, brave, ručke, itd.) postavljen do visine 1,20m (ne više od 1,40m)?

Podesiti visinu opreme za rukovanje.

Jesu li otirači pred vratima u razini s podom i učvršćeni u kutovima?

Promijeniti ili maknuti otirače.
Učvrstiti otirače u kutovima.

Jesu li pragovi niži od 20mm i zaobljeni?

Ukloniti visoke pragove.
Zaobliti obje strane.


16. HODNICI

Pitanje


Moguća rješenja


Je li najmanja širina hodnika koji se ne koristi za veliki promet 0,90m?
Je li svjetla širina javnog hodnika barem 1,50m?

Proširiti hodnik.
Napraviti u čestim razmacima duž hodnika proširenja za mimoilažanje.

Dopušta li širina hodnika skretanje kroz vrata smještenim uzdužno?

Promijeniti smjer otvaranja vrata.
Proširiti hodnik.
Ako je moguće, maknuti vrata.

Jesu li razlike u visinama svladane rampama ili elevatorima?

Postaviti elevator.
Postaviti rampu.


17. KUPAONICE I ZAHODI

Pitanje


Moguća rješenja


Javni zahodi
Postoji li barem jedan unisex zahod pristupačan osobama u invalidskim kolicima?

 

Preurediti zahode.
Spojiti dva zahodska pregradka kako bi se dobio pristupačan unisex zahod.
Proširiti zahodsku kabinu premještanjem jednog bočnog zida i/ili postaviti vrata koja se otvaraju prema van.

Je li označen pristupačan zahod?

Postaviti međunarodni znak pristupačnosti.

Kupaonice i zahodi u stambenim objektima
Ima li dovoljno mjesta za manevriranje invalidskim kolicima?

 

Povećati prostor kupaonice i zahoda.

Postoji li barem jedan pristupačan tuš i/ili kada?

Preurediti kabine za tuširanje.
Povećati kupaonicu.
Koristiti popločani pod u kupaoncii kao prostor za tuširanje.

Uređaji i naprave
Jesu li zahodske školjke i bideti postavljeni na visinu 0,45-0,50m?

 

Promijeniti visinu uređaja pričvršćenih na zid.
Zamijeniti na pod učvršćene elemente.

Je li razmak između zahodske školjke i najbližeg zida na kojemu je montiran rukohvat između 0,45 i 0,50m?

Prilagoditi lokaciju elemenata.
Postaviti rukohvat učvršćen u pod.

Je li pristupačan umivaonik postavljen na visinu 0,80 do 0,85m?

Promijeniti visinu uređaja pričvršćenih na zid.
Zamijeniti na pod učvršćene elemente.

Imaju li pristupačni tuševi ili kade sklopivu sjedalicu?

Postaviti sjedalicu na visinu 0,45-0,50m.
Podesiti visinu sjedala.

Je li dno kade sklisko?

Promijeniti završni sloj.
Postaviti gumene podloške protiv klizanja.

Ima li kabina za tuširanje zaobljeni prag koji nije 13mm viši od okolnog poda?
Je li pod kabine za tuširanje spušten u odnosu na pod kupaone ne više od 20mm?

Prepraviti kabinu za tuširanje.

Jesu li rukohvati u zahodima, kraj kada i tuševa postavljeni na visinu između 0,85 i 0,95m?
Je li presjek rukohvata između 30 i 40mm?
Jesu li rukohvati udaljeni od zida 35 do 40mm?

Postaviti odgovarajuće rukohvate.
Podesiti visinu rukohvata.

Jesu li rukohvati skliski?

Promijeniti rukohvate.
Postaviti grbave rukohvate koji se ne kližu.

Mogu li rukohvati podnijeti veliko opterećenje?

Pojačati zidove u koje su ugrađeni rukohvati.

Slavine
Mogu li se slavine lako uhvatiti i koristiti jednom rukom?


Postaviti jednoručne mješalice slavine ili s gumbom za aktivaciju.

Jesu li tuševi u kadama i kabinama za tuširanje opremljeni elastičnom cijevi dugom barem 1,50m?

Promijeniti elastičnu cijev.

Cijevi
Jesu li cijevi s vrućom vodom izolirane ili pokrivene?

 

Izolirati ili prekriti cijevi s vrućom vodom.

Dodatna oprema
Je li donji rub zrcala na visini koja ne prelazi 1,00m?

 

Sniziti ili nagnuti zrcalo.
Postaviti drugo zrcalo na drugi zid.

Ima li kupaonica ili zahod alarmni uređaj?

Postaviti alarmni uređaj čiji je gumb za aktivaciju na visini koja ne prelazi 1,20m.

Jesu li sklopke na vodokotlićima, posude za otpatke i toaletni papir postavljene na visinu 0,50-1,20m?

Podesiti visinu na kojoj su naprave i dodatna oprema.

Može li se vodokotlićem jednostavno rukovati?

Zamijeniti vodokotlić.

Površina poda
Je li materijal iz kojega je načinjena površina poda protuklizan, otporan na vodu i ima li dobru odvodnju?

 

Promijeniti pod.

Vrata
Je li otvor vrata širok barem 0,75m?

 

Proširiti otvor vrata.
Skinuti vratno krilo ako time nije narušena intimnost.

Mogu li vrata se zaključati iznutra, a u hitnim slučajevima, otključati izvana?

Podesiti bravu na vratima.

Otvaraju li se vrata prema van?

Promijeniti smjer otvaranja vrata.

 

V. UKLANJANJE PROBLEMA

 


Osobe u invalidskim kolicima

Problem


Mjera


Svladavanje razlike u visini između kolnika i pločnika.

Postaviti rampu na pločnik.

Postojanje stuba ili stubišta koja svladavaju veće razlike u visinama.

Postaviti rampe, šire kabine u dizalima ili elevatore.

Manevriranje u uskim prostorima.

Omogućiti šire staze i prostore.

Prelaženje preko visokih pragova i prolaženje kroz uska vrata.

Osigurati dovoljno široka vrata i niske zaobljene pragove, ako ih se ne može ukloniti.

Upravljanje komandama i uređajima koji su smješteni previsoko.

Osigurati odgovarajuće nisko postavljene komande.

Korištenje kupaonica i zahoda.

Osigurati dovoljno široke kupaonice i zahode
Postaviti rukohvate i sjedalice u kade i kabine za tuširanje.


2. Osobe s poteškoćama u hodu

Problem


Mjera


Svladavanje razlike u visinama.

Postaviti rampe na pločnicima, rampe, dizala ili elevatore.

Kretanje u situacijama koje traže brzinu.

Produžiti interval prijelaska pješaka.
Produžiti interval otvaranja i zatvaranja vrata dizala i automatskih vrata.

Uspinjanje po stubama ili rampama.

Postaviti rukohvate.

Korištenje kupaonica i zahoda.

Osigurati dovoljno široke kupaonice i zahode
Postaviti rukohvate i sjedalice u kade i kabine za tuširanje.

Prelaženje preko visokih pragova i prolaženje kroz uska vrata.

Osigurati dovoljno široka vrata i niske zaobljene pragove, ako ih se ne može ukloniti.


3. Osobe s ograničenom sposobnošću korištenja ruku i šaka

Problem


Mjera


Otvaranje teških vrata.

Postaviti automatska vrata ili lako otvoriva vrata.

Hvatanje okruglih kvaka.

Postaviti kvake s polugom.

Rukovanje slavinama.

Postaviti slavine s polugom ili s gumbom.


4. Slijepe osobe

Problem


Mjera


Orijentacija.

U površinu staze postaviti taktilne pojaseve za upozorenje.
Postaviti rubnjake i druge elemente koji mogu koristiti za orijentaciju pri detekciji.
Osigurati taktilno označavanje kako bi se upozorilo na promjenu smjera, te na postojanje stuba ili rampa.

Identifikacija prepreka unutar puta prolaska.

Postaviti teksturiranu površinu ili taktilne pojaseve za upozorenje oko prepreka.

Prelaženje ceste.

Postaviti zvučne uređaje na semafore.

Korištenje dizala.

Osigurati zvučne signale i gumbe s taktilnim tekstom na upravljačkoj ploči.

Upozorenje na izvanredne situacije.

Osigurati zvučni alarm.

Lociranje izlaznih vrata i stuba.

Osigurati taktilno označavanje oko kvake izlaznih vrata i rukohvata koji vode prema izlazu.


5. Slabovidne osobe

Problem


Mjera


Identifikacija prepreka unutar puta prolaska.

Postaviti oznake u jakim bojama ili zvučni signal za identifikaciju prepreka.

Orijentacija.

Osigurati jasno čitljiva slova i dovoljno velike dimenzije za smjerokaze.

Prelaženje ceste.

Postaviti zvučne uređaje na semafore.

Korištenje dizala i snalaženje u izvanrednim situacijama.

Rabiti kontrastne boje za vrata, te postaviti rukohvate, taktilne znakove, itd.

Lociranje uređaja.

Omogućiti upozorenje zvučnim signalom.


6. Osobe s oštećenjem sluha

Problem


Mjera


Prelaženje ceste.

Osigurati jasno vidljive znakove i svjetla na semaforima.

Snalaženje u situacijama koje traže glasovnu komunikaciju i interakciju.

Koristiti jasne pisane poruke, posebno u izvanrednim situacijama.
Postaviti uređaje za pomoć kod slušanja u dvoranama za okupljanje i na javnim telefonima.

Nemogućnost da se čuje zvuk vrata, dizala i uzbune u izvanrednoj situaciji.

Osigurati svjetlosne signale.

 

 

V. ANTROPOMETRIKA

1. DIO

 

 

Podaci o mjerama se razlikuju od osobe do osobe, a prosječne mjere od zemlje do zemlje. Mjere pojedinog čovjeka se mijenjaju s vremenom. Tabele pokazane dolje daju mjere dobivene iz raznih studija (vidi: Komparativne tabele). Kod prikazanih mjera je uzeta u obzir razlika između muškaraca i žena, kao i razlika kod pojedinih osoba istog spola.

Dimenzije invalidskih kolica (sl.1)

Mjere koje su pokazane se odnose na uobičajena sobna kolica. Veće, zaokružene mjere se odnose na električna kolica.

 


Sl.1

Mjere za osobu koja stoji (sl. 2)

Visina

1,50 - 1,90m

Razina očiju

1,40 - 1,75m

Ramena

1,20 - 1,55m


Sl. 2

 

Mjere za osobu u invalidskim kolicima


Sl. 3

Zona dohvata za osobu koja stoji
(sl. 4)

Dohvat gore

1,85 - 2,10m

Dohvat koso naprijed

1,65 - 2,00m

Dohvat naprijed

1,30 - 1,45m


Sl. 4

 

Okomita dohvatna zona osobe u invalidskim kolicima


Sl. 5

Horizontalni dohvat osobe u invalidskim kolicim (sl. 6)

Visina očiju

1,16 - 1,33m

Ramena

0,99 - 1,14m


Sl. 6

Uobičajena zona dohvata
Sl. 7

 

 

V. ANTROPOMETRIKA

2. DIO

 

 

Vidno polje


Sl.8

·        (a) Uobičajena os gledanja osobe koja stoji.

·        (b) Uobičajena os gledanja osobe koja sjedi.

·        (c) Krajnji kutovi vidnog polja.

·        (d) Uobičajeni kut gledanja.

·        (e) Krajnji kut gledanja.

 

Dimenzije staze

 

Slijepa osoba koja koristi dugi bijeli štap.

<>

Osoba sa štapom.

Osoba sa štakama.

Zona detekcije.

 

Sl. 9

 

 

 

Manevarski prostor za invalidska kolica


Sl. 10

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Manevriranje kod vrata


Sl. 11.

IZVORI

"Accessibility in Public Accommodations". 581: Readily Achievable Checklist .ADA Compliance Guide, USA, Thompson Publishing Group, December 1991. pp. 113-119.

Adaptive Environments Center, Inc., Access Boston. Boston Redevelopment Authority, 1990. 42 pages.

Adaptive Environments Center, Inc. and Barrier Free Environments, Inc., "The Americans with Disabilities Act Checklist for Readibly Achievable Barrier Removal." USA, 31 March 1992. 12 pages.

American National Standards Institute. American National Standard for Buildings and Facilities: Providing Accessibility and Usability for Physically Handicapped People. New York, 1986. 84 pages.

Beckman, Mats. Building for Everyone. Stockholm, Ministry of Housing and Physical Planning, 1976. 108 pages.

The Canadian Paraplegic Association, Manitoba Division. Access: A Guide for Architects and Designers. Second Edition, Manitoba, Canada, the Canadian Paraplegic Association, Manitoba Division, 1989.

Central Coordinating Committee for the Promotion of Accessibility for the Disabled (CCPT). Accessibility of Buildings and the Outdoor Environment. Delft, Dutch Standard Institute, 1988. 67 pages.

Dansk Ingeniřrforning (Danish Engineering Association) Planning of Open Spaces as regards Access for Disabled People. Translated by Eva Eriksen, Copenhagen, Forlag Normstyrelsen Publicationer, 1984. 51 pages.

Denmark. Ministry of Housing, Circular No.49 of 23 MARCH 1972. 6 pages.

Goldsmith, Selwyn, Designing for the Disabled. Third Edition. London, RIBA Publications Ltd, 1976. 525 pages.

Grosbois, Louis- Pierre. Handicap Physique et Construction. Third Edition. Paris: Le Moniteur, 1991. 327 pages.

The Housing Committee for the Handicapped (NKB). "Accessibility of Buildings to Handicapped Persons: Guidlines for Nordic Building Regulation" (preliminary draft). Copenhagen, 1973. 14 pages.

_____. "Bathrooms and Toilets for Everybody". Copenhagen, 1974. 5 pages.

_____. "Dwelling for Everybody". Copenhagen, 1974. 5 pages.

Netherlands. Ministry of Transport and Public Works. Manual Traffic Provisions for people with a Handicap. The Hague, 1986. 138 pages.

Park, Sharon C. and Thomas C Jester "Strategies for Making Historic Properties Accessible to Persons with Disabilities". United States National Park Service, Preservation Assistance Division. 6 pages.

The Swedish International Development Authority (SIDA) in collaboration with the United Nations and Habitat. Designing with Care: A guide to Adaptation of the built Environment for Disabled People. United Nations, International year of Disabled Persons (IYDP) 1981. 102 pages.

   The Research & Training Center of Independent Living. Guidelines for Reporting and Writing About People With Disabilities. Third Edition. Lawrence, Kansas, USA, 1990. 4 pages.  

 

ZAHVALE

Ovaj manual je sačinio SOLIDERE u suradnji s ESCWA i uz suglast Ministarstva za socijalnu skrb i Državnog komiteta za osobe s invaliditetom.

Ekspert ESCWA-e

RIAD TAPPUNI

Istraživanje i priprema teksta

MONA KHECHEN

Autocad ilustracije

KHALED AL-AZHARI ISMAIL AL-TAWIL

Priprema

ORESTES PLASENCIA (ESCWA)

Korekcija

LORI SATRISI (ESCWA)

Arapski prijevod

Saudi Arabia Research Institute (SARI)

Produkcija

Odjel za komunikacije - SOLIDERE

HRVATSKI PRIJEVOD

Ovaj manual je preveden 30. listopada 2001. g.

Prijevod

JANKO EHRLICH ZDVOŘÁK

Stručni savjeti

prof. dipl. ing. EUGEN ERLIH
dipl. ing. DALIBOR JURKOVIĆ
prof. dr. sc. dipl. ing. IVO PODHORSKY
dipl. ing. TATIANA ZDVOŘÁK ERLIH